
Jedan od najpoznatijih srpskih vaterpolista Vanja Udovičić nije rođen pod imenom po kojem ga danas prepoznaje javnost.
Ime koje je dobio na rođenju bilo je Franjo, po dedi sa očeve strane. Međutim, odrastanje u Beogradu tokom devedesetih godina obilježilo je i njegovo djetinjstvo, pa su roditelji odlučili da mu promijene ime nakon što je zbog njega doživljavao uvrede i fizičke sukobe s vršnjacima.
Iza imena Vanja Udovičić krije se životna priča koja povezuje porodično porijeklo, odrastanje u turbulentnom vremenu, vrhunski sport i kasniji ulazak u politiku.
Ime koje je promijenio zbog vršnjačkog nasilja
Vanja Udovičić rođen je 12. septembra 1982. godine u Beogradu, u porodici različitog nacionalnog porijekla. Otac Davor imao je hrvatske i italijanske porodične korijene, dok mu je majka Srpkinja. Ime Franjo dobio je po dedi s očeve strane.
Promjena imena nije bila stvar ličnog izbora ili želje da izgradi drugačiji identitet. Kako je kasnije sam ispričao, problemi su počeli u školi, u vrijeme kada su se političke i nacionalne podjele sve snažnije odražavale i na svakodnevni život.
"Zbog svog imena imao sam problema u školi, verbalno su me zadirkivali, bilo je i fizičkih okršaja", ispričao je svojevremeno Udovičić za medije.
Roditelji su, želeći da ga zaštite, odlučili da promijene njegovo ime. To se dogodilo na prelasku iz osnovne u srednju školu, kada je imao oko 15 godina.
Govoreći o vremenu u kojem je odrastao, Udovičić je opisao kako su se odnosi među ljudima i porodicama mijenjali pod uticajem nacionalnih podjela.
"Kad sam se rodio 1982. godine, svi smo bili u ljubavi, a od 1989. braća su se zamrziea", rekao je, osvrćući se na apsurd podjela koje su se prenosile i na djecu.
Voda je bila njegova prva ljubav
Za razliku od mnogih sportista koji dolaze iz porodica u kojima se njeguje takmičarski sport, Udovičićevi roditelji nisu se bavili sportom. Njega je, međutim, odmalena privlačila voda.
U jednom intervjuu prisjetio se da je kao dječak obožavao more i da ga roditelji tokom ljetovanja u Puli gotovo nisu mogli izvući iz vode.
Vaterpolo je počeo da trenira u Partizanu, a već kao mladi igrač pokazivao je ambiciju da postane najbolji. Devedesete godine u Beogradu bile su teško vrijeme za odrastanje, ali je, kako je kasnije govorio, zahvalan roditeljima što su ga usmjerili ka školi i sportu.
Sa 17 godina našao se pred važnom odlukom: imao je mogućnost da ode u Sjedinjene Američke Države, dobije sportsku stipendiju i nastavi školovanje. Ipak, odlučio je da ostane i pokuša da izgradi profesionalnu vaterpolo karijeru.
Od Partizana do najboljih evropskih klubova
Udovičić je u Partizanu igrao do 2003. godine, nakon čega je karijeru nastavio u Jadranu iz Herceg Novog. Potom je otišao u Italiju, gdje je nastupao za Posillipo i Pro Reko, jedan od najuspješnijih evropskih vaterpolo klubova.
Igrao je i za zagrebačku Mladost, a profesionalnu karijeru završio je 2013. godine u Radničkom iz Kragujevca.
Posebno se istakao u Pro Reku, s kojim je dva puta osvajao evropsku klupsku titulu. Njegove igre donijele su mu status jednog od najboljih vaterpolista svijeta.
Godine 2010. proglašen je za najboljeg igrača svijeta u izboru Svjetske plivačke i vaterpolo federacije FINA i magazina Evropske vaterpolo federacije LEN.
Olimpijske medalje i titule svjetskog prvaka
Najveće uspjehe ostvario je igrajući za reprezentaciju Srbije i ranije reprezentaciju Srbije i Crne Gore. Bio je kapiten nacionalnog tima i jedan od njegovih najvažnijih igrača.
Sa reprezentacijom je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Atini 2004. godine, kao i dvije bronze – u Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine.
Dva puta bio je svjetski prvak, 2005. u Montrealu i 2009. u Rimu, a evropske titule osvajao je tri puta – 2003, 2006. i 2012. godine.
Njegova sportska biografija obuhvata i brojne medalje sa svjetskih i evropskih prvenstava, Svjetske lige i drugih velikih takmičenja.
Zašto nije prihvatio ponudu Italije?
Jedan od zanimljivijih trenutaka njegove karijere dogodio se dok je igrao za Pro Reko. Udovičić je imao italijansko državljanstvo, a italijanska vaterpolo federacija promijenila je pravila tako da je nastavak igranja za klub bio povezan s nastupanjem za italijansku reprezentaciju.
To bi značilo da bi morao da se odrekne igranja za Srbiju.
Prema njegovom tadašnjem svjedočenju, ponuđen mu je izuzetno unosan finansijski ugovor, ali ga je odbio.
U intervjuu za "Nacional" objasnio je da je za njega odluka bila mnogo više od sportskog ili finansijskog pitanja. Istakao je da se osjeća kao Srbin i da je želio da nastavi da igra za reprezentaciju s kojom je ostvario najveće uspjehe.
Nakon toga napustio je Pro Reko i karijeru nastavio u zagrebačkoj Mladosti.
Od bazena do Vlade Srbije
Nakon završetka profesionalne vaterpolo karijere, Udovičić se posvetio i poslovima izvan sporta. Završio je Fakultet organizacionih nauka u Beogradu, gdje je stekao diplomu inženjera organizacionih nauka.
U politiku je ušao 2013. godine, kada je prihvatio poziv da postane ministar omladine i sporta u Vladi Srbije. Na toj funkciji ostao je do 2022. godine.
Njegov prelazak iz sporta u politiku bio je zapažen upravo zbog činjenice da je u tom trenutku iza sebe već imao izuzetno uspješnu međunarodnu karijeru, olimpijske medalje i priznanje za najboljeg vaterpolistu svijeta, prenose Nezavisne.