Više od stotinu godina psi se koriste u službama policije, vojske i drugih sigurnosnih službi pri pomoći u održavanju javnog reda i mira. Policijski ili vojni službeni psi su posebno obučeni psi koji se još od malena (šest mjeseci) navikavaju na obuku, a zatim ih obučavaju u zavisnosti od procjene dresera koju vrstu dresure će pas da posjeduje. Prvi policijski psi uvedeni su u službu Njemačke policije u gradu Hildesheim 1896. godine, tada sa 12 Njemačkih ovčara koji nisu bili dresirani već su služili isključivo za prepad i demonstraciju sile.

Danas, svaka bezbjednosna agencija ima i svoje krznene agente. Takva je situacija i sa terenskom kancelarijom granične policije sjeveroistok gdje rade i 4 službena psa. Riječ je o tri malinoe-belgijska ovčara i jednom njemačkom ovčaru. O njima svakodnevno brinu ljudi sa početka naše priče - njihovi vodiči. Svaki pas ima svog vodiča, svog najboljeg prijatelja i učitelja. 

Šahim Sadiković vodič je već 16 godina. Najprije je obukom i radom sa službenim psima počeo da se bavi u mupu tuzlanskog kantona, a TK sjeveroistok Granične policije BiH se pridružio 2002, godine. Zadovoljan je jer, kako kaže, ima sreću da dobija platu za svoj hobi. 

Vježba poslušnosti

Dragan Novak sa psima radi 17 godina. Ono što je azbuka i abeceda i njihovog posla i čemu poklanjaju najviše pažnje je učenje pasa poslušnosti. Kako kaže, njegov posao je da svog psa poznaje bolje nego bilo ko i da po njegovom ponašanju i raspoloženju može da utvrdi u kakvom je pas stanju i kako se osjeća, a to mu, kao ljubitelju pasa, uopšte ne pada teško. 

Najmlađa, i po godinama i po dužini rada u službi je Mirela Blagojević, jedna od rijetkih dama koje rade posao vodiča, ne samo u BiH, nego i šire. Tu je tek godinu dana. Bez mnogo riječi, ali stručno, precizno i sa mnogo ljubavi, vodi svog krznenog prijatelja i svakodnevno ga trenira.

Ipak, biti pas u državnoj službi nije nimalo lako i to je velika čast, čak i u psećem svijetu. Psi, prvenstveno mužjaci koji pripadaju jednoj od pet pravilnikom utvrđenih rasa, prolaze niz testiranja i moraju ispuniti niz kriterijuma kako bi postali dio granične policije.

Ono što smo htjeli da znamo bilo je i zašto se baš biraju određene rase pasa. Karakteristično je i da su, kako vlada uvriježeno mišljenje, nježni i porodični psi poput zlatnih retrivera i labradora, takođe na listi.

U ovom poslu, kao i za čovjeka, i za psa je bitno da bude brz. Naravno, takođe je bitno da se njegove mogućnosti i sposobnosti usmjere na najbolji mogući način.

Nakon napunjenih 11 godina starosti, ili ranije ukoliko dođe do bolesti ili iz nekog drugog razloga, psi napuštaju službu.

Iako sam izraz „otpisati“ zvuči šturo i objektivizira životinje, to ipak nikako ne znači da su ovi psi odbačeni ili zaboravljeni nakon vjerne službe. Naprotiv, oni najčešće nastavljaju život sa svojim vodičem, a kako vodiči u šali kažu, jedini su psi koji imaju i penziju u vidu hrane i besplatnih pregleda.

Pas je čuvar i instiktivni zaštitnik. Vijernost i posvećenost koju psi pokazuju u velikoj mjeri odražava čovekovu univerzalnu ideju o ljubavi. Na kraju krajeva, njihova jedina i najdraža plata za rad u državnoj službi je pažnja koju dobijaju od svog ljudskog prijatelja.