Ukupno, dakle, 1,20 metara. Živana su mnogi upoznali, od Triglava do Đevđelije, jer je godinama, u skladu sa drevnim običajima, organizovao i predvodio svadbene povorke kao čajo.

A, čajo mora biti komunikativan, narodski čovjek, ne smije imati tremu dok izgovara zdravicu, mora poznavati i stare običaje i moderne navike mladih bračnih parova, kaže Živan Nešković.

Živan kaže da je nekada dobro živio, da je bio zadovoljan svojim životom dok je njegova supruga bila živa. Danas, kada je sam, nema puno volje ni elana ni za njegovanje brkova, ali ni za neke druge svakodnevne obaveze u svom domaćinstvu.

Žiko kaže da još uvijek vjeruje u onu narodnu izreku, da „nema muškarca bez brkova“.

-Sve sam imao dok sam životnu saputnicu imao pored sebe. Danas me pomalo muči visok pritisak, pritisle me mnoge nevolje. Imanje je veliko, ne žalim se, ali, opet da kažem da je puno bolje bilo za Titove vladavine. Tito je bio veliki čovjek. Na svadbama se nekada puno zarađivalo. Sjećam se jedne romske svadbe na kojoj sam ostao punih sedam dana“, prisjeća se svoje mladosti sa dugim brkovima Živan Nešković.

U razgovor se uključuje i njegov brat Stevo, dvije godine mlađi od Živana. I on kaže da je nekada imao velike brkove, te da je to odlika njihove familije. I Stevo kaže da su djevojke voljele muškarce sa dugim brkovima, da su im rado prilazile i upuštale se u razgovor. A, nakon razgovora, može svašta da bude.