Herta Has rođena je u Mariboru 1914. godine. Revolucionarno radničkom pokretu pristupila je rano, kao student Ekonomske visoke škole u Zagrebu. Godinama kasnije sjećala se da zapravo i nije imala pravog izbora.

- Zašto sam rizikovala? Komunisti su bili jedina snaga koja se borila protiv fašista. Živjela sam na granici sa Austrijom i dobro shvatala šta je to pravi naconal-socijalizam. Znala sam da je glavni cilj fašista uništenje Slovena. U Austriji sam videla Hitlerove pristalice, njihova lica. To su bili ljudi sa mračnom prošlošću. Stupila sam u komunističku partiju – ispričala je drugarica Has.

Član SKOJ-a bila je od 1934, a Komunističke partije Jugoslavije od 1936. godine. Josipa Broza Herta je upoznala 1937. godine u Parizu, gradu koji je bio regrutni centar španskih dobrovoljaca i stanica na putu prema Moskvi, prestonici Kominterne.

Ipak, da ljubav zaživi trebalo je da prođe još dvije godine.

Tito ju je ostavio usred rata samu i “trudnu do zuba”
Vraćajući se iz Moskve u sam osvit Drugog svjetskog rata 1939. Tito je zastao u Istanbulu gde je čekao lažni pasoš kojim je namjeravao da uđe u Jugoslaviju. Njega je opet donijela Herta Has.

Ljubav je ovog puta planula punim žarom i par se zajedno vratio u Jugoslaviju i nastanio u Zagrebu. Stanovali su u unajmljenoj kući, pod lažnim imenima Marija Šarić i inženjer Slavko Babić.

Njihova vanbračna veza trajala je samo do 1941. godine i početka Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Tito je u maju po zadatku otputovao u Beograd gdje je upoznao novu ljubav – partijsku kurirku Davorjanku Paunović Zdenku.

Herta Has ostala je u Zagrebu u poodmakloj trudnoći, a nekoliko dana posle Titovog odlaska rodila je sina Mišu. Majku i bebu od ustaša je skrivao u svojoj momačkoj garsonjeri Vladimir Velebit, takođe partijski funkcioner.

Neposredno prije nego što je trebalo da, zajedno sa piscem Miroslavom Krležom, ode u partizane, ustaše su Hertu uhapsile. Partijska organizacija je uspjela da bebu skloni u folksdojčersku porodicu Mahnufrit i Miša je tako preživio. 

Herta Has je 1943. godine, posle pregovora partizana i nacista, razmijenjena za grupu njemačkih stručnjaka zarobljenih u Bosni. Poslie razmene kratko vrijeme je provela u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odredi Jugoslavije.

Otišla i nikada se nije okrenula

Tito i Herta sreli su se ponovno 1943. godine u Jajcu gde je ona došla sa Ivom Lolom Ribarom na drugo zasjedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije.

U Titovom okruženju svi su znali da on ima novu “partizansku ženu” – Davorjanku Paunović koja se takođe nalazila u Jajcu. Herta i Davorjanka srele su se u kući određenoj za stanovanje druga Tita.

– Draga moja, u ovoj kući nema mesta za dvije žene – dobacila je mlađa partizanka.

Po svjedočenju partijskih drugova prisutnih na zasedanju Hertu je ovo toliko razbesnijelo da je pronašla Tita u štabu i pred svima ga pitala: “Ko je ta žena? Zar ti nisam ja žena?”

Titu je bilo vidno neprijatno, uspio da jedva prozbori: “Pa, probajte da se dogovorite”.

Herta nije imala namjeru da se dogovara. Istog dana ostavila je sve i vratila se u Sloveniju. Bio je to njen konačni raskid sa Titom.

Žena koja je Titu rekla “NE!”

Ovo nije bio posljednji put da je javnost čula za Hertu Has. Po Jugoslaviji je dugo kolao trač da je posle smrti Davorjanke 1946. maršal pisao Herti i molio je da se vrati. Titovo pismo je bilo dugo 16 strana. Herta je odgovorila u dvije rečenice.

– Dragi moj, Herta Has trpi poniženje od muškarca samo jednom. Ne padam dva puta na koljena pred istim čovekom – napisala je.

Herta je i te kako propatila zbog svoje drskosti. Pričalo se da su joj se partijske kolege miješale u privatan život, ometale joj političku karijeru, organizovali praćenje i stalno prisluškivali.

Ako joj je i bilo loše, Herta se nikome nije požalila. Ponovo se udala i rodila dvije ćerke. Nakon Drugog svjetskog rata radila je u Ministarstvu industrije i rudarstva Hrvatske i kao  sekretarica u Saveznom izvršnom veću.

Tita je vidjela još samo jednom – 1946 godine u kabinetu predsednika FNR Jugoslavije kada je njemu već bila pronađena nova “družbenica” – Jovanka Broz. 

Do penzionisanja je radila je u raznim saveznim institucijama. Iako je govorila njemački i francuski, u već poznim godinama odlučila je da nauči i engleski, da bi kasnije pisala članke i držala predavanja i na tom jeziku.

Živjela je bez publiciteta, a posebno je odbijala da govori o vezi sa Titom. 

Herta Has je umrla 5. marta 2010. u Beogradu u 95. godini. Prema vlastitoj želji, pokopana je u krugu najuže porodice na Pobreškom groblju u Mariboru.

Hertin i Titov sin Aleksandar Mišo Broz je bivši hrvatski diplomata i menadžer. Njene ćerke su profesorke na beogradskom Univerzitetu.