Prema njenim riječima, zbrinjavanje djece u hraniteljsku porodicu je osnovno pravo iz oblasti socijalne zaštite u Republici Srpskoj već pet godina, a bijeljinski Centar za socijalni rad s hraniteljstvom je počeo i mnogo ranije jer Bijeljina nema Dom za smještaj djece bez roditeljskog staranja i to je bio jedini način za njihovo zbrinjavanje. 

Osim standardnog hraniteljstva, koje po ocjeni Centra za socijalni rad prilično dobro funkcioniše u Bijeljini, postoji i urgentno hraniteljstvo koje podrazumijeva hitan smještaj djece na kraći vremenski period, ali je za ovaj vid hraniteljstva interesovanje manje. 

"Zakon prepoznaje i hraniteljstvo za odrasla lica, tako da imamo i dvoje odraslih lica koji su zbrinuti u hraniteljske porodice" , kaže Stojanovićeva. 

Oba ističe da osobe koje žele da se bave hraniteljstvom moraju gajiti veliku ljubav prema djeci, ali da bi potpisali ugovor, osim empatije, moraju da ispunjavaju i druge zakonom propisane uslove. 

Hraniteljska porodica za jedno dijete prima 600 KM. 

Da se hraniteljstvom ljudi bave iz ljubavi dokazala je Biljana Svorcan, čiji je rad u ovoj oblasti zapažen i krunisan priznanjem grada Bijeljine "Zaslužna žena 2016". 

Svorcanova se hraniteljstvom bavi 10 godina i u njenom domu do sada je utočište pronašlo troje djece, prvo djevojčica od 14 godina, zatim šesnaestogodišnjakinja, obje su se već udomile i napredovale u životu, a sada brine o troipogodišnjoj djevojčici. 

Ona kaže da ljubav prema djeci pobjeđuje sve probleme. 

"Za hraniteljstvo je potrebna ogromna ljubav prema djeci i veliko strpljenje, a mogu reći i hrabrost jer vi čuvate nečije dijete. To je ogromna odgovornost jer se susrećete sa tuđim genima. Tu djecu morate shvatiti i usmjeravati na pravi put", kaže Svorcanova.