Bijeljina
11.05.2022.
13:45
Zavičajni klub "Tamo daleko" u naselju Pet jezera: Čuvaju običaje i uspomene rodne grude (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina
0
Podijeli
Neposredno nakon minulog rata, daleke 1997. godine, u bijeljinskoj mjesnoj zajednici „Ledinci“ niklo je prvo i najstarije izbjegličko naselje u Semberiji, poznatije kao „Pet jezera“.
Zahvaljujući njemačkoj nevladinoj organizaciji GTZ, najprije je izgrađeno 140 stambenih jedinica za izbjegla i raseljena lica, koja ove stanove koriste kao alternativni smještaj, a narednih godina skućilo se u ovom naselju još nekoliko stotina porodica iz Vareša, Kaknja, Tuzle, Zenice, Visokog, Bugojna, Travnika, Sarajeva, Sanskog Mosta i mnogih drugih krajeva bivše Jugoslavije.
Da sačuvaju uspomene i običaje zavičaja i „nađu se jedni drugima u dobru i zlu“, u dvorištu Miroslava Vujanovića sagradili su malu brvnaru, a ovaj klub simbolično su nazvali „Tamo daleko“.
Ratni vihor Vujanovića je natjerao da napusti rodnu Požarnicu, selo nadomak Tuzle, a u bijeljinsako naselje „Pet jezera“ doselio se prije 15 godina.
Ideju da napravi zavičajni klub sproveo je u djelo uz pomoć mještana ovog naselja.
„Imao sam komšiju koji je skupljao kukuruz preostao nakon berbe na semberskim oranicama i to žito mljeo na mlin za kafu. Tako je hranio sebe i bolesnu majku. To me mnogo ganulo. Ne smijemo dozvoliti da naše komšije, rodbina, prijatelji budu u problemima, a da im ne pomognemo. Zato u ovom klubu sjednemo, ispričamo se, požalimo i pomognemo jedni drugima“, kaže Vujanović za InfoBijeljina.
Radomir Marković, sa suprugom i dvoje djece prije rata živio je u Varešu. Imovinu tamo ima, ali ne i gdje da se vrati.
Od kuće i pomoćnih objekata koje je s mukom izgradio ostali su samo temelji. Nostalgiju za rodnim krajem liječi dolaskom u klub jer tu sreće zemljake, stiče nove prijatelje i sa njima dijeli i dobro i zlo.
„Svako od nas donio je nešto iz svog zavičaja i ostavio ovde. To su stari alati, slike, muzički instrumenti. Ono što smo naslijedili od svojih predaka moramo sačuvati za buduće generacije“, kaže Radomir za InfoBijeljina.
Iz sela Danci, opština Kakanj, smješteno je u ovom naselju više porodica.
Željko Srdić iz Kaknja u zavičajnom klubu čuva svoje stare gusle. Druženja nema bez muzike. Zasviraju i zapjevaju članovi kluba uz gusle, šargiju, dvojnice. Pjevaju stare pjesme koje su naučili od predaka u rodnom kraju.
Kaže se da bez gusala razgovora nema, gdje se gusle ne čuju, tu je gluva i kuća i ljudi.
Nenad Jovanović rođen je u Zavidovićima. Kao osmogodišnjak sa roditeljima izbjegao je u Bijeljinu. Ne sjeća se mnogo zavičaja, ali ne želi ni da ga se odrekne.
Upravo zbog toga često dolazi u ovaj klub. Tu sluša i uči od starijih kako bi mogao prenijeti svojoj djeci ono što moraju da znaju o precima.
„Ko ne zna prošlost, ne može imati ni budućnost“, kaže mladi čovjek.
Sa sjetom zavičaja sjeća se i Duško Mitrović. Izbjegao je kao mali iz Požarnice, sela smještenog na obroncima planine Majevice, na ušću rijeka Kovačice i Jošanice, u kojem je prije rata živijelo oko 3.000 Srba, a danas manje od desetak porodica.
„Neću prodati ni pedalj imanja u Požarnici. Ostaviću svoju djedovinu mom sinu. Djeca se moraju učiti običajima i tradiciji, moraju poštovati tuđe, a čuvati svoje“, kaže ovaj Majevičanin.
A mjesta u zavičajnom klubu ima i za žene i djecu. Slave se tu rođendani, punoljetstva.
Članovi Zavičajnog kluba „Tamo daleko“ posjećuju stare i bolesne, nose im humanitarnu pomoć, obezbjeđuju ogrev ugroženima. Zajedno peku pečenice, slave velike praznike. Dijele radosti, ali i tuge.
Kažu i da se brige i muke lakše podnesu kad imate s kim. Ne traže ni od koga ništa, a srećni su kada učine dobro djelo.
Voljeli bi jedino da se na njih ugledaju i drugi jer naše malo, kažu, nekome je mnogo. Podsjećaju i da milosrđe, praštanje i ljubav nemaju cijenu i vjeruju da se dobro dobrim vraća.
Da sačuvaju uspomene i običaje zavičaja i „nađu se jedni drugima u dobru i zlu“, u dvorištu Miroslava Vujanovića sagradili su malu brvnaru, a ovaj klub simbolično su nazvali „Tamo daleko“.
Ratni vihor Vujanovića je natjerao da napusti rodnu Požarnicu, selo nadomak Tuzle, a u bijeljinsako naselje „Pet jezera“ doselio se prije 15 godina.
Ideju da napravi zavičajni klub sproveo je u djelo uz pomoć mještana ovog naselja.
„Imao sam komšiju koji je skupljao kukuruz preostao nakon berbe na semberskim oranicama i to žito mljeo na mlin za kafu. Tako je hranio sebe i bolesnu majku. To me mnogo ganulo. Ne smijemo dozvoliti da naše komšije, rodbina, prijatelji budu u problemima, a da im ne pomognemo. Zato u ovom klubu sjednemo, ispričamo se, požalimo i pomognemo jedni drugima“, kaže Vujanović za InfoBijeljina.
Radomir Marković, sa suprugom i dvoje djece prije rata živio je u Varešu. Imovinu tamo ima, ali ne i gdje da se vrati.
Od kuće i pomoćnih objekata koje je s mukom izgradio ostali su samo temelji. Nostalgiju za rodnim krajem liječi dolaskom u klub jer tu sreće zemljake, stiče nove prijatelje i sa njima dijeli i dobro i zlo.
„Svako od nas donio je nešto iz svog zavičaja i ostavio ovde. To su stari alati, slike, muzički instrumenti. Ono što smo naslijedili od svojih predaka moramo sačuvati za buduće generacije“, kaže Radomir za InfoBijeljina.
Iz sela Danci, opština Kakanj, smješteno je u ovom naselju više porodica.
Željko Srdić iz Kaknja u zavičajnom klubu čuva svoje stare gusle. Druženja nema bez muzike. Zasviraju i zapjevaju članovi kluba uz gusle, šargiju, dvojnice. Pjevaju stare pjesme koje su naučili od predaka u rodnom kraju.
Kaže se da bez gusala razgovora nema, gdje se gusle ne čuju, tu je gluva i kuća i ljudi.
Nenad Jovanović rođen je u Zavidovićima. Kao osmogodišnjak sa roditeljima izbjegao je u Bijeljinu. Ne sjeća se mnogo zavičaja, ali ne želi ni da ga se odrekne.
Upravo zbog toga često dolazi u ovaj klub. Tu sluša i uči od starijih kako bi mogao prenijeti svojoj djeci ono što moraju da znaju o precima.
„Ko ne zna prošlost, ne može imati ni budućnost“, kaže mladi čovjek.
Sa sjetom zavičaja sjeća se i Duško Mitrović. Izbjegao je kao mali iz Požarnice, sela smještenog na obroncima planine Majevice, na ušću rijeka Kovačice i Jošanice, u kojem je prije rata živijelo oko 3.000 Srba, a danas manje od desetak porodica.
„Neću prodati ni pedalj imanja u Požarnici. Ostaviću svoju djedovinu mom sinu. Djeca se moraju učiti običajima i tradiciji, moraju poštovati tuđe, a čuvati svoje“, kaže ovaj Majevičanin.
A mjesta u zavičajnom klubu ima i za žene i djecu. Slave se tu rođendani, punoljetstva.
Članovi Zavičajnog kluba „Tamo daleko“ posjećuju stare i bolesne, nose im humanitarnu pomoć, obezbjeđuju ogrev ugroženima. Zajedno peku pečenice, slave velike praznike. Dijele radosti, ali i tuge.
Kažu i da se brige i muke lakše podnesu kad imate s kim. Ne traže ni od koga ništa, a srećni su kada učine dobro djelo.
Voljeli bi jedino da se na njih ugledaju i drugi jer naše malo, kažu, nekome je mnogo. Podsjećaju i da milosrđe, praštanje i ljubav nemaju cijenu i vjeruju da se dobro dobrim vraća.