Japanski istraživači sa Univerziteta umjetnosti i Naučnog instituta Riken ispitivali su zašto mnogi ljudi uživaju da slušaju tužnu muziku. U njihovom istraživanju, učestovalo je 44 ispitanika i dato im je da preslušaju dvije tužne (Glinkin Nokturno u f -molu i Blumenfeldovu etidu u g-molu) i jednu veselu kompoziciju (Koncertni alegro u G-duru Enrikea Granadosa). Naime, treba napomenuti da se pjesme i kompozicije pisane u durskim ljestvicama smatraju veselim, a u molskim tužnim. Potom su Ai Kavakami i njegove kolege zamolile ispitanike da opišu kako su doživjeli muziku koju su slušali i kako se osećaju, piše Science Daily.

Naučnici su objasnili da je tužna muzika evocirala kontradiktorna osjećanja zato što su učesnici u studiji opisali tužnu muziku tragičnijom, manje romantičnom i manje radnosnom nego što su se tako zaista osjećali dok su je slušali.

„Generalno, tužna muzika izaziva tugu kod slušalaca, a tuga je neprijatna emocija. Ukoliko tužna muzika izaziva samo negativna osećanja, ne bismo je slušali“, rekli su istraživači.

„Muzika koja se percipira kao tužna zapravo izaziva i romantična osjećanja koliko i tužna. Ljudi, bez obzira na njihovo muzičko obrazovanje, doživljavaju ambivalentne emocije dok slušaju tužne kompozicije“, dodaju naučnici.

Isto tako, za razliku od tuge u svakodnevnom životu, tuga koja se doživljava kroz umjetnost izaziva ipak prijatno osjećanje, vjerovatno zato što ne predstavljaju opasnost našoj bezbjednosti. Ovo bi moglo da pomogne ljudima da se izbore sa svojim negativnim osjećanjima u svakodnevnom životu, zaključuju naučnici.

„Emocije koje iskusimo tokom slušanja muzike ne predstavljaju direktnu opasnost ili štetu poput emocija u svakodnevnom životu. Tako da možemo uživati u neprijatnim emocijama poput tuge. Ukoliko patimo od neprijatnih emocija u svakodnevnom životu, tužna muzika možda može da bude od pomoći da ublažimo negativne emocije“, kažu naučnici.