Zimzeleno drveće nije izabrano slučajno! Antičke civilizacije su vjerovale da unošenjem biljaka u svoje domove odaju počast Bogu Sunca i raduju se zelenilu koje će bujati kada se on pojavi u svoj svojoj slavi na proljeće. Rimljani su ukrašavali svoje domove i hramove zimzelenim vrstama u čast Saturna, Boga poljoprivrede. Keltski sveštenici su ukrašavali hramove zimzelenim biljkama koje su predstavljale simbol vječnog života.

 

Riječ je dakle bila o običaju koji je svoje korijene imao još u paganskim vremenima kada se na zimu gledalo kao na vrijeme kada zli duhovi hodaju zemljom i donose smrt. Kako bi se podsjetili da će proljeće ipak doći, a i kako bi te zle sile otjerali od svojih domova, ljudi su zimzelene biljke – koje ne gube svoje četine i odolijevaju svakoj hladnoći, unosili u svoje domove i ukrašavali.

 

Smatra se da novogodišnje drvo u hrišćanskoj vjeri predstavlja rajsko drvo sa darovima i svjetlima koja predstavljaju mjesec i zvijezde. Odabrano je zimzeleno drvo kao simbol besmrtnosti i vječnog života.