
Zašto neka djeca gotovo nikada ne dobiju prehladu, dok se druga razbole i po desetak puta godišnje. Japanski pedijatri godinama ukazuju da odgovor nije u genetici, skupim suplementima niti u takozvanim „jakim“ imunim sistemima, već u jednoj jednostavnoj navici koja se u Japanu uči još od ranog djetinjstva.
Riječ je o ispiranju usta i grla čim se dođe kući. U japanskim porodicama, školama i vrtićima ova praksa je podjednako uobičajena kao pranje ruku. Djeca se već oko druge godine života, kroz igru i uz pomoć roditelja, uče da isperu usta vodom, često blago posoljenom, prije nego što nastave sa dnevnim aktivnostima.
Objašnjenje je jednostavno i zasnovano na biologiji. Većina respiratornih virusa ne započinje infekciju u plućima. Oni najprije ulaze kroz usta, grlo i nosne prolaze, gdje se zadržavaju na površini sluzokože prije nego što uspiju da se vežu za ćelije i započnu razmnožavanje. Upravo taj kratki period predstavlja „prozor“ u kojem je moguće ukloniti veliki dio virusa prije nego što dođe do infekcije.
Ispiranje usta i grla pomaže da se virusi fizički uklone sa sluzokože, smanji ukupno virusno opterećenje i prekine rani stadijum razmnožavanja. Slana voda dodatno stvara nepovoljno okruženje za mikroorganizme, zbog čega se oni teže umnožavaju. Zato se ova navika u Japanu ne smatra liječenjem, već prevencijom.
Roditelji u Japanu često primjećuju i dodatne koristi. Djeca imaju manje upala grla, zdravije desni i zube, svježiji dah i rijeđe alergijske reakcije. Opšte zdravstveno stanje u sezoni prehlada i gripa znatno je stabilnije, a oporavak, kada do infekcije ipak dođe, kraći i blaži.
Na to je ukazala i japanska pedijatrica dr Tanaka, koja je upoređivala učestalost prehlada kod djece istog uzrasta u Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama. Dok japanska djeca u prosjeku imaju jednu do dvije prehlade godišnje, kod američke djece taj broj dostiže i osam do dvanaest. Biologija je ista, razlika je u svakodnevnim navikama.
Ipak, ova metoda se rijetko promoviše van Japana. Razlog je, prema riječima same dr Tanake, prilično jednostavan. Suviše je jednostavna, nema finansijski potencijal, ne uči se sistematski na medicinskim fakultetima, a roditelji su često naviknuti da rješenje potraže u lijekovima, umjesto u rutini.
U japanskoj praksi, ispiranje se preporučuje po povratku kući, nakon boravka u javnom prevozu, prije obroka i pri prvim znacima slabosti. Ne zahtjeva posebnu opremu, dovoljne su topla voda i mala količina soli, a cijeli postupak traje svega minut. Usta se ispiraju oko trideset sekundi, zatim se grlo blago grgolji još tridesetak sekundi, nakon čega se tečnost ispljune.
Suština ove navike nije u spektakularnim rezultatima preko noći, već u doslednosti. Rutina, kako kažu japanski ljekari, uvijek pobjeđuje otpor. Kada se mala preventiva ponavlja svakog dana, ona dugoročno oblikuje zdravlje.
Snažan imunitet, poruka je koju ova praksa nosi, ne gradi se uvijek dodavanjem još suplemenata i preparata. Ponekad se gradi uklanjanjem prijetnji na samom ulazu u organizam. Očistite prolaz, zaštitite sistem i dozvolite tijelu da uradi ono što već zna da radi.