Ali, ovo nije priča o uređenju kanala. NoviGlas odgovara na pitanje, kako je u Bijeljini došlo do izgradnje kanala Dašnica koji je postao jedan od simbola grada? Saznaćete i zašto baš ime “Dašnica”.

Izgradnja kanala

Vraćamo se na sam kraj 19. vijeka., u 1896. godinu. Velika poplava  je tek bila prošla, a austrougarske vlasti intenzivno su razmišljale o zaštiti Semberije od poplava da bi se tako sačuvale obradive površine i usjevi od plavljenja i stihije koja je prethodno opustošila svu Semberiju.

Pripreme nisu trajale dugo. Obezbjeđena su finansijska sredstva, izrađena je projektna dokumentacija i u rano proljeće 1902. godine počeli su radovi na melioraciji i regulaciji vodotokova. Dvije godine kasnije radovi su završeni.

Iskopan je kanal Dašnica ispod Majevice i dijelom kroz grad, dug 19 kilometara, povezan sa rijekom Savom.

Projekat vijeka

Ipak, posao nije bio ni izbliza gotov. Da bismo imali kanal kakav danas imamo, morala se izmjeniti semberska ravnica. O čemu je riječ?

Izgrađeni su obodni majevički kanali, a potom je, posljednje decenije prošlog vijeka urađena je melioracija i komasacija cjelokupne površine Semberije na prostoru od oko 40 hiljada hektara, poduhvat vijeka. Sa semberske ravnice pokrčene su šume, živice, uklonjene močvare itd.

Decenijama kasnije, izgradnjom kanala Drina –Glogovac- Dašnica i dalje do save 1999. Bijeljina je konačno dobila i tekuću vodu kanalom Dašnica. Poduhvat je poslije jednog vijeka potpuno završen.

Zašto baš “Dašnica”?

Odgovor na pitanje zašto je bijeljinski kanal nazvan baš Dašnica potražili smo u Muzeju Semberije. Prema riječima Zorana Midanovića, kustosa-istoričara, razlog je u to vrijeme bio više nego očigledan.

“Kanal nikad nije ni nazvan Dašnica. Kao i kod mnogih naziva i riječi iz prošlosti, vremenom je došlo do izmjene”- pojašnjava Midanović – “Kada je kanal izgrađen nazvan je DAŽDNICA. To je izvedenica staroslovenske riječi “dažd”, koja znači kiša”.

Ime kanala samo “opisuje” njegovu funkciju – obodni kanal koji skuplja kišu.