Za početak, jedno pojašnjenje - najveći broj stručnjaka kućne aparate dijeli u tri kategorije - male, glavne i elektroniku široke potrošnje.

Glavni uređaji su oni koje najčešće zovemo bijela tehnika. To su mašine za pranje sudova, mašine za veš, zamrzivači, frižideri, bojleri i šporeti… i zapravo većina aparata bez kojih ne bismo mogli da zamislimo savremeni život.

E sad… zašto se ovi uređaji zovu i bijela tehnika? Odgovor je vrlo jednostavan - zato što su u prošlosti mogli da se kupe samo u bijeloj boji. Ova tehnika je obično farbana ili emajlirana u bijelo vjerovatno zbog toga što se na toj boji prljavština najbolje vidi. Iako se većina ovih aparata sada može kupiti i u bilo kojoj drugoj boji, naziv je ostao.

Interesantno je da termin dolazi iz engleskog jezika gdje za glavne uređaje kažu i “white goods”. Da li onda postoji i “crna tehnika” tj. “black goods”?

Ne baš. U engleskom jeziku elektronika široke potrošnje (televizori, telefoni, kompjuteri, radio prijemnici…) drugačije se zove i “smeđa roba” (“brown goods”).

I za ovo postoji objašnjenje. U prošlosti je većina ovih aparata bila oblagana pravim drvetom ili imitacijom, pa je zbog boje nazvana “smeđa roba” kako bi se razlikovala od “bijele tehnike”. Ovo je danas prava rijetkost, ali naziv se, naročito u Velikoj Britaniji, zadržao, čak i za robu za koju je malo vjerovatno da je ikada imala drveno kućište (kao što je na primjer, kompjuter).