BiH napuštaju mladi i ljudi srednjih godine… Odlaze i stariji, trbuhom za kruhom. Vrata u EU, Ameriku ili druge prekookeanske zemlje otvorena su za mnoge struke za koje u BiH ti isti ljudi nisu podobni, odnosno njihova struka ne otvara vrata bez “debele” partijske knjižice.

Naime, mediji stalno bruje o iseljavanju ljudi iz BiH. Svakodnevno su naslovi u štampanim i elektornskim medijima “Mladi odlaze iz BiH”, “Za dvije godine se iselilo iz BiH 80.000 ljudi”, “Nestaju gradovi, nestaju sela…” i slično.

Sociolozi objašnjavaju da je to rezultat loše ekonomske situacije u zemlji, ali i nestabilnosti koja prouzrokuje nesigurnost. Posljedica svega je rođenje manje beba.. Osim toga, BiH nema ni resurse da zadrži svoje stanovništvo.

Pitamo se da li je baš tako?

Voda, šume, energetski resursi, zemlja, ravnice, sve vrste klime, rudnici, banje, turizam… Ko kaže da nemamo neke resurse. Imamo fenomenalne uslove, samo ih ne koristimo.

Dijete se rodi, školuje se u BiH, a usavršavanje nastavi, ukoliko je para negdje u svijetu gdje, ako je sreće i ostane da radi. Tako mi, većinom  naše talente izvozimo za “džabe” da privređuju daleko od svoje rodne grude.… 

A kako i ne bi kad u BiH, samo prema posljednim podacima Fonda penzisko-invalidske zaštite RS i doktori nauka rade za minimalac. Tačnije, samo u RS blizu 84.000 radnika prijavljeno je na platu do 500 KM, a među njima je blizu 7.500 radnika sa fakultetskom diplomom, 27 magistara nauka pa čak i dva doktora nauka.

Grca se u dugovima, preživljava na kredit, presipa se iz šupljeg u prazno i moli se svevišnji Gospod da pogleda sve te “prosječne” koji bi da državljanstvo neke dobrostojeće zemlje, gdje bi radili da žive normalno”, prodali i bubreg.

Ne kažemo to tek onako, nego nam je zapalo za oči da se često u komentarima na portalima, u forumima ili sms čatovima na tv provuče i ta poruka skromnog sadržaja “prodajem bubreg (ili neki drugi organ) da bih kupio papire za inostranstvo”.

Međutim, kad se sve sagleda, sabere i oduzme, ima onih kojima je BiH raj na zemlji, a njih je svaki dan sve više… Ne, ne mislimo na porodilišta… Mislimo na one koji se jagme za funkcije, kožne fotelje i što zvučnije ime, a sve preko politike iliti pratijske linije, do državne administracije, pa do nekog direktorskog mjesta odakle je mnogo lakše doći do novca.

I dok se trend odliva stanovništva nastavlja, a samim tim i broj potencijalnih glasača, broj novih političkih stranaka i kandidata na njihovim listama se povećava u svakom četvorogodišnjem ciklusu, recimo onom za lokalne izbore u BiH.

Tako je na lokalnim izborima 2004. godine u BiH  bilo registrovano 70 stranaka i 27.415 kandidata. 12 godina kasnije u BiH je registrovano 107 stranaka i 30.758 kandidata.

To bi se moglo prevesti ovako, da bi aktuelni političari zadržali pozicije, dovoljno je da na izborima prošire listu, ubace još neko ime i eto ga. Broj onih koji ostaju u BiH i koji će da glasaju za njih se ne smanjuje mnogo.

A o zvanjima u političkim vodama da i ne pričamo. Političke partije hrle da za odbornike imaju najčešće visokoobrazovan kadar kao što su doktori, profesori, ekonomisti.... Ali tu su i obični  radnici, mesari, sportisti, ali i pjevači.

Zanimljivo je dodati i da se politički vrh hvali time što je na njihovim listama npr. 85% ljudi sa prosjekom od 38 godina. Reklo bi se – nema posla daj u stranku (obično je njihov komentar potrebne su nam promjene, posla nema...). E posla će sigurno biti ako takvi budu odbornici u nekom lokalnom parlament. Ali hajde...

Pa tako ti isti političari, bilo da su novopečeni ili odavno na talasima političkih voda, ne misle da odu iz BiH, oni pasoš koriste samo za ličnu promociju, ili ako bi da skoknu do Putina, ili Obame na doručak ili ako bi na Maldive sa porodicom par nedjelja. Ipak, radili su mnogo (što narod najbolje osjeti na sopstvenoj koži), pa im je potreban odmor…

I sad rezime: nema nikakve dileme najbolji i najunosniji posao u BiH je raditi kao političar, posebno imati radno mjesto državnog poslanika. Konkretna odgovornost stoji zaglavljena između magle i oblaka, računi se polažu samom sebi i političkoj stranci, a džepovi se užurbano i ubrzano pune, a nerad se plaća i do pet hiljada maraka… 

Ne zaboravimo da jedna funkcija za saobom vuče i drugu. 

Nije ni čudo što neki i sa 70+ godina aktivno obavljaju razne poslove po opštinskm, gradskim ili državnim administracijama, upravnim odborima i raznim komisijama…

A ti omladino, ako te već nema na spisku potencijalnih političara, onih koji se žurno jagme za koji glas na predstojećim izborima, čak i ako nemaš ambicije to i da postaneš, za tebe  izgleda u BiH i nema mjesta…Pakuj kofere, put pod noge, pa kako Bog pomogne. 

BiH sigurno neće biti bez stanovnika, zna se ko će da ostane na ovom tlu pogodnom za uzgajanje raznih obećanja, nerada, kritike i vijernih i lakomislenih glasača.