Nije svačiji put do mišićavog tijela jednako lak.

Rast se ostvaruje kada ćelije u mišiću proizvode ili sintetišu nove proteine brže nego što se stari proteini razgrađuju. Napetost koja nastaje prilikom dizanja tegova i drugih oblika otpornog treninga pokreće taj proces sinteze. Oštećenje mišića koje se javlja tokom vježbanja i dovodi do upale ili bola takođe može pokrenuti rast, piše Lajv Sajas. 

Ukoliko niste naviknuti na trening ili ako vježbate previše intenzivno, može doći do prekomijernog oštećenja mišića.

U tim slučajevima, veliki dio proteinske sinteze tokom oporavka koristi se za popravku oštećenih mišićnih vlakana i smanjenje upale, umjesto za pravi rast mišića.

Geni igraju bitnu ulogu

Zašto neki ljudi teško vide rezultate, čak i kada unose proteine i vrijedno treniraju? Zato što je rast mišića djelimično pod kontrolom genetike.

Svaka osoba ima različit odnos između dvije vrste mišićnih vlakana, prilagođenih različitim vrstama vježbi. Taj odnos između vlakana je uglavnom genetski predodređen, mada može se djelimično promijeniti. Fokusiranje na trening snage dovodi do promjena, ali su one lokalne i usmjerene su na mišiće koje zaista trenirate.

Takođe, ribozomi - molekularne "mašine" koje sintetišu proteine - nedavno su identifikovani kao još jedan mogući genetski faktor u izgradnji mišića. Zbog genetskih razlika, ljudi imaju različit tip i broj ribozoma, što može uticati na brzinu sinteze proteina.

Pol i hormoni

Razlike između polova takođe utiču na rast mišića. Testosteron, "muški" hormon, povećava sintezu proteina i aktivira određene ćelije. Veće vrijednosti testosterona kod muškaraca tokom puberteta objašnjavaju zašto oni obično imaju više mišićne mase u poređenju sa ženama. Međutim, kada se odrasli muškarci i žene podvrgnu istom programu treninga, napredak u odnosu na tjelesnu veličinu je približno isti, jer privremeni porast testosterona izazvan vježbanjem nema veliki uticaj na mišićni rast, objašnjavaju stručnjaci, piše Lajv Sajans.