Ako hoćete da dobijete predstavu o tome, pokušajte sjledeći ogled: ispružite lijevu ruku i stegnite pesnicu. Zamislite da je to Zemlja. Sada uzmite pomorandžu i olovkom obeležite liniju koja dijeli pomorandžu na dvije polovine. Zamislite da je to Mjesec. Sada okrenite jednu stranu Mjeseca prema Zemlji. Držeći stalno istu stranu okrenutu prema Zemlji, napravite oko nje ceo krug. Videćete ne samo da je Mjesec obišao Zemlju, već i da se potpuno obrnuo oko svoje ose, a samo je jedna njegova strana bila okrenuta Zemlji!

Većina naučnika veruje da će čovjek kada bude potpuno ispitao Mesec i saznao sve o drugoj njegovoj strani, vidjeti da se ona ne razlikuje mnogo od one koju je oduvijek mogao da vidi.

Kada je Mjesec nastao, prije otprilike 4,5 milijardi godina, bio je mnogo bliže Zemlji i brže ju je obilazio i rotirao. Takođe, Zemlja se brže rotirala i njen je dan trajao kraće. Kako Mjesečeva gravitacija uzrokuje plimu i osjeku na Zemljinim okeanima i morima, ispupčenja na okeanima imaju uticaj na kretanje Mjeseca, koji se posljedično udaljava od Zemlje oko 38 mm godišnje. Zbog očuvanja ugaone količine kretanja, Zemljina rotacija se polako usporava: otprilike 23 mikrosekunde godišnje.

Mnoga nebeska tijela polako dolaze do tog uravnoteženja, pa tako i većina prirodnih satelita drugih planeta pokazuje svojoj matičnoj planeti uvijek istu stranu. Taj efekt zaobišao je samo one satelite koji su predaleko od svoje planete da bi na njih mogao uticati na ovaj način.

Strana Mjeseca koju ne vidimo sa Zemlje prvi put je slikana ruskom letelicom Luna 3, 1959. godine, a prvi ljudi koji su je vidjeli uživo bili su članovi posade misije Apollo 8, 1968. godine.

Nevidljiva strana Mjeseca nije tamna strana Mjeseca i ne postoji strana Meseca na kojoj bi stalno vladala tama odnosno noć. Tokom svog kruženja oko Zemlje (i zajedno sa njom oko Sunca) na svim tačkama njegove površine smjenjuju se dan i noć.