Da li je riječ samo o izolovanom slučaju ili zaista na vidjelu imamo sve izraženiju političku apstinenciju, apatiju, neznanje, odustajanje ljudi od demokratskih prava i obaveza, odgovor ćemo čekati do jeseni i redovnih izbora zakazanih za oktobar. U međuvremenu, grupa studenata Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci pokušala je da istraži ovaj fenomen. U periodu od 4. decembra 2025. godine do 12. januara 2026. godine oni su sprovodili anketu o političkoj apstinenciji među mladima. Ispitana su 473 žitelja Republike Srpske do 35 godina starosti, upravo pripadnici generacija koje su rođene i odrasle u političkom sistemu koji treba da afirmiše demokratsko načelo da upravljačka moć počiva, proizilazi iz narodne volje iskazane na slobodnim izborima. 

Pretpostavka je da sa punoljetstvom i sticanjem biračkog prava oni postanu sposobni za glasanje, da razumiju političke procese u svojoj državi, da imaju zadovoljavajući nivo znanja, informisanja i kompetencija. Međutim, rezultati ovog istraživanja pokazuju da tek 9,7 odsto ispitanika ističe da im je politički sistem BiH i Republike Srpske razumljiv, dok 18 odsto priznaje da ga poznaju samo djelimično. S druge strane, 22,8 odsto ispitanika izjavilo je da ne razumiju kako funkcioniše politički sistem, a gotovo trećina je ostala bez odgovora. Iako je svakodnevni život pretrpan sadržajima o politici, a mediji uporno prenose stajališta da se bez političkog učešća građana ništa ne može ostvariti, ovo istraživanje pokazuju da je realnost zabrinjavajuća i da su opravdane tvrdnje kako hiperpolitika, kao dominantno obilježje savremene političke kulture, počiva na paradoksu da je politika preplavila sve ljudske djelatnosti, posebno društvene mreže, ali da ona predstavlja oblik buke, bijesa, izražavanja ličnog identiteta i moralnog stava, ali ne i politički aktivizam koji rezultuje akcijom, odnosno organizovanim glasanjem.

Bez znanja nema djelovanja

Rezultati istraživanja pokazuju da 14 odsto ispitanika o lokalnim političkim procesima saznaje iz škole ili fakulteta. Ustanove koje bi trebalo da budu stub obrazovanja i podsticaja na slobodnu misao podbacile su kada je u pitanju uvođenje mladog čovjeka u svijet politike i države koje mu u velikoj mjeri oblikuju život. Analitičari postavljaju pitanje kako se od onih koji ne raspolažu osnovnim znanjima može očekivati da će mladi biti sposobni da sami kreiraju i na originalan način pozitivno doprinose napretku naše zajednice. Na pitanje da li ispitanici smatraju da tokom formalnog obrazovanja dovoljno uče o uređenju institucija, njihovom funkcionisanju i političkim procesima u državi, samo 5,9 odsto je navelo da uče dovoljno, dok 36,5 odsto tvrdi suprotno. Opet, najveći broj ispitanika, 66,6 odsto, znanje o lokalnim političkim procesima gradi na osnovu informacija iz medija (uglavnom televizija i internet portala), uz pomoć društvenih mreža 63,8 odsto ispitanika, iz kruga porodice i prijatelja 35,3 odsto itd.

Politikolog Marija Slijepčević, zaposlena u Generalnom sekretarijatu Vlade Republike Srpske, podsjeća da velika odgovornost leži i na političkim i obrazovnim institucijama.

- Da bismo imali aktivne i informisane mlade, potrebno ih je sistemski usmjeravati i izgraditi njihovo povjerenje. Kao što sadnica zahtijeva kalemljenje da bi izrasla u plodonosnu krošnju, tako i mladi moraju dobijati prostor za inicijativu, povratne reakcije i konkretan uticaj, kako bi njihov angažman bio vidljiv i smislen. Upravo takav pristup omogućava da se razvije generacija koja je motivisana, informisana i sposobna da učestvuje u oblikovanju društva - naglašava Slijepčevićeva.

Prema njenim riječima, da bi se trenutno stanje u našem društvu poboljšalo, poželjno je da se mladi već kroz školsko obrazovanje susreću sa ovim temama i da ih prosvjetari podstiču da i sami učestvuju u postavljanju novih pitanja, da se osposobljavaju za racionalno prosuđivanje političkih sadržaja sa kojim se susreću.

Samo 4,2 odsto ispitanika smatra da mladi danas dovoljno učestvuju u političkim procesima dok njih 64,9 odsto tvrde suprotno.

Od razočarenja do nepovjerenja

Postoje uvjerenja da melanholija među mladima potiče iz razočaranosti u prethodne ishode političkih strategija, ali i nezadovoljstva političkom ponudom i ličnim karakteristikama političara. Takođe, ispitanici su kao jednu od prepreka za političko djelovanje istakli i da je ono nemoguće bez članstva u nekoj od političkih partija. To smatra čak 61,3 odsto ispitanika. Dok 51 odsto njih smatraju da bi ih veća informisanost pozitivno podstakla, 31,7 odsto priželjkuje javne edukacije, a 43,3 odsto transparentniji rad političara, borbu protiv nepotizma i slično.  Student prve godine master studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Katarina Popović jedna je od mladih osoba koje na prethodnim izborima nisu željele da glasaju.

- Kao neko ko se ne bavi političkim naukama niti je aktivno uključen u političku sferu smatram da nisam dovoljno informisana o širem političkom kontekstu i programima političkih aktera da bih mogla donijeti odgovornu odluku na izborima. Pored toga, politika je u domaćim medijima i na društvenim mrežama često predstavljena na izrazito negativan način, što kod mene stvara osjećaj razočaranosti i bespomoćnosti, kao i utisak da pojedinačni glas nema stvarnu moć da donese promjenu. Uz to smatram da politički sistem u našoj državi nije dovoljno jasno i pristupačno objašnjen građanima koji nisu bliže povezani sa politikom - kaže Popovićka.

Narodni poslanik iz Pokreta "Sigurna Srpska" Tanja Vukomanović kaže da  je u poređenju sa mnogim zemalja Evropske unije naša omladina manje uključena u formalne političke procese kao što su glasanje, članstvo u političkim strankama i učešće u institucijama.

- Mislim da mladi kod nas često imaju osjećaj da njihov glas ne utiče na odluke i da je politika zatvoren krug u kojem dominiraju starije generacije. To, međutim, ne znači da su mladi apatični. Naprotiv, oni su često aktivni kroz proteste, inicijative, društvene mreže i neformalne oblike angažmana. Razlika je u tome što se u mnogim evropskim zemljama taj aktivizam lakše pretvara u stvarni politički uticaj, dok se kod nas rijetko kanališe u institucionalnu politiku. Mnoge evropske zemlje sistemski uključuju mlade kroz institucionalne mehanizme kao što su omladinski parlamenti i savjetodavna tijela, kroz rano građansko obrazovanje koje uči kako se u politici aktivno učestvuje, te kroz otvorenije političke stranke u kojima mladi imaju stvarnu šansu da dođu na pozicije odlučivanja. Kod nas se demokratija kao predmet izbacuje iz škola. Uz to, političari u Evropi se mladima često obraćaju jezikom i temama koje ih direktno pogađaju, stanovanje, zapošljavanje, obrazovanje i klimatske promjene. Kod nas, međutim, i dalje često dominiraju nacionalne, identitetske, pa čak i ratne teme, koje mlade više odbijaju nego što ih uključuju u politički život. Mnogi političari su u svojoj retorici i dalje u devedesetim godinama, a mnogi mladi tada nisu bili ni rođeni – smatra ona.

S druge strane, mladi poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Vukojević (SNSD) poručuje mladim generacijama da politika ne mora da bude "bračni ili ljubavni partner" da bi bili zainteresovani ili nezainteresovani.

- Ona je obaveza samosvjesnih i 'krst na leđima' koji mladi čovjek treba da nosi za 'opštu stvar' i svoju zemlju, a posebno i obavezno ako je student fakulteta na kojem se izučavaju političke, pravne, ekonomske i srodne nauke. U profesionalnom smislu, to je profesija puna izazova, iskušenja i prepreka, isprepletanih sfera interesovanja i istrajnosti. Biti nezainteresovan za politiku, pri tome ne mislim na nezainteresovanost isključivo za učešće u izbornom procesu, to znači biti nezainteresovan za život, okruženje, naciju i porodicu, za sebe lično. To znači individualizam i samoživost - tvrdi Vukojević.

Tanja Vukomanović vjeruje da mnogi mladi danas misle da nema smisla baviti se politikom, jer "ništa ne mogu da promijene".

- I možda su u pravu ako su sami, ali upravo je u tome ključna greška. Ništa se u društvu nije promijenilo zato što je jedan čovjek bio nezadovoljan i sjedio sa strane. Problem nije samo u lošoj vlasti, već i u dobrim ljudima koji odustanu. Ako svi koji misle da je stanje loše odluče da se ne uključe, onda ostaju samo oni kojima takvo stanje odgovara, a tada se ništa ne mijenja. Politika nije nešto što se dešava negdje daleko od nas. To je prostor koji će uvijek neko popuniti. Pitanje je samo: hoćemo li ga prepustiti drugima ili ćemo ući i pokušati da ga promijenimo. Ako nas je malo, to ne znači da smo slabi, ali ako nas je više, onda promjena postaje neminovna. Sjedenje i kritikovanje sa strane jeste lakše, ali ne donosi rezultate. Promjena počinje onog trenutka kada prestanemo govoriti "ništa se ne može" i počnemo se ponašati kao da se može, jer jedino tada zaista i može. Zato je važno da se mladi uključe - ističe Vukomanovićeva.

Naši sagovornici dodaju da je potrebno istaći da mladi treba i samostalno da se edukuju o politici, čitaju i istražuju o svom političkom okruženju, predlažu inicijative na nivou koji im je dostupan. Tako će sebe graditi kao jedinstvene ličnosti i formirati stavove koji su potrebni za kvalitetniji politički dijalog. Takvi pojedinci svojim ponašanjem djelovaće i na političke elite da više vode računa o dugoročnim strategijama i načinima na koje će pristupati problemima od značaja za našu Republiku Srpsku.

Dosadašnji odnos prema mladima doveo je do opšte razočaranosti i odbojnosti prema učešću u bilo kakvim političkim procesima. Konačno je vrijeme da se ovakvo stanje mijenja i da oni koji se često sklanjaju u stranu i tretiraju kao nedorasli doživljavaju i uvažavaju kao posebno vrijednima. Ako želimo da Republika Srpska bude sačuvana, onda treba ulagati u one koji bi tu i trebalo da ostanu i usmjeravaju pravac njenog kretanja. Na našim političarima je odgovornost da pružaju šanse mladima, slušaju šta to oni govore i da sagledaju stanje iz njihove perspektive. Tako se gradi međusobno poštovanje i iskreni osjećaj međugeneracijskog zajedništva. 

Zbog čega glasaju

Na pitanje šta najviše utiče na njihovu odluku da glasaju za određenog kandidata na izborima, 72,3 odsto ispitanika naglašavaju lične karakteristike i kompetencije kandidata, dok 29,2 odsto njih vodi računa o stranačkoj pripadnosti kandidata, 12,5 odsto u obzir uzimaju i koliko je kandidat poznat javnosti, a 8,2 odsto kakvo je o njemu mišljenje ljudi koji ih okružuju.