Mi se stalno poredimo s drugima, a ocjene koje donosimo često su u našu korist pri čemu sebi laskamo i zaključujemo da smo pametniji, moralniji, pouzdaniji ili čak sretniji od drugih ljudi, navode psiholozi Sebastain Deri, Shai Davidai i Thomas Gilovich, autori studije provedene na više od 3.000 sudionika, a objavljene u francuskom časopisu Le Point.

Polazeći od pionirskog istraživanja američkog psihologa Leona Festingera, trojica psihologa ispitivala su kako ljudi procjenjuju vlastiti društveni život pri poređenju s drugima i ustanovili su da su tu zaključci pesimističniji i na našu štetu.

Oko 3.000 ispitanika trebalo je odgovoriti na pitanje kako ocjenjuju vlastiti, odnosno društveni život svojih poznanika.

Odgovarali su na pitanja o broju prijatelja, učestalosti sudjelovanja na zabavama, večernjim izlascima u restoran, o broju prijatelja na društvenoj mreži.

Učesnici su u velikom broju ocijenili da je njihov život daleko siromašniji od života njihovih poznanika. Na primjer, 82 posto od 3.003 ispitanika tvrdilo je da učestvuje u manje zabava nego ljudi iz njihov okoline,.

Kada je taj test proveden na drugoj grupi, rezultati su bili isti s time da učesnici nisu trebali ocjenjivati društveni život svoje okoline, već prosječnih ljudi svojih godina i pola.

Druga ispitivanja provedena po istom modelu na više od 1.200 osoba omogućila su psiholozima da zaključe kako rod, dob, stepen obrazovanja i visina prihoda i politička orijentacija ne igraju nikakvu ulogu u takvom pesimističnom ocjenjivanju vlastitog društvenog života.

Postavili su hipotezu da su ljudi spontano skloni upoređivati nivo društvenog života s pojedincima koji su "hiperdruštveni" .

Ti hiperdruštveni pojedinci učestvuju na svim zabavama, angažovani su u nizu aktivnosti i stalno u komunikaciji s velikim brojem ljudi.

Njihov društveni život cvjeta, pokazalo je ispitivanje, a takvu ocjenu pojačava i današnje sve veće korištenje društvenih mreža.

Kada su odgovarali na pitanja, ispitanicima su upravo ti hiperdrduštveni pojedinci padali na pamet jer su oni "izuzetno vidljivi", navode autori.

Psiholozi su svoju hipotezu testirali stavivši ispitanike u tri različite situacije. U prvoj su ispitanici bili zamoljeni da razmisle o svojim poznanicima koji su društveno vrlo aktivni, a zatim da s njima uporede vlastiti društveni život.

U drugoj grupi bili su zamoljeni da se uporede s prijateljima i poznanicima koji su najmanje socijalni i pretežno introvertirani.

U trećoj, kontrolnoj situaciji, zatraženo je da se jednostavno uporede s drugima, bez ikakvih drugih uputstava.

Iz ove treće, kontrolne situacije, proizašlo je da se ljudi spontano upoređuju s "hiperdruštvenim" pojedincima i u toj kontrolnoj grupi odgovori su bili malo pesimističniji od odgovora grupe koja se upoređivala s ne baš društvenim poznanicima.

Rezultati su pokazali da smo skloni podcijeniti bogatstvo našeg društvenog života jer za upoređivanje uzimamo društveno najaktivnije pojedince..

Stručnjaci ističu da je izuzetno važno za pojedinca ostvariti se u društvenom životu. Ako se osoba osjeća društveno integrirana manje je psihološki nesretna i smatra da njen život ima smisla.

Sklonost podcjenjivanja bogatstva našeg društvenog života stoga nije bezopasna. U tom kontekstu pretjerano korištenje društvenih mreža može naštetiti osobama koje se osjećaju manje društveno integrirane i pružaju im iluziju da je njihov društveni život dramatično siromašan i razočaravajuć.