Jedan od mogućih razloga jeste teorija boja, sa kontrastima boje prema boji, svjetlo-tamno, toplo-hladno.

Najjači kontrast čistih boja prvog reda je žuto-crveno-plavo. Narandžasta, zelena i ljubičasta, slabije po svojoj hromatskoj vrijednosti od žute, crvene i plave daju i slabiji kontrast, dok je utisak koji stvaraju boje trećeg reda još slabiji.

Takođe, jedan od važnijih kontrasta je komplementarni. Dvije svjetlosti obojene komplementarnim bojama pomješane daju bijelu svjetlost. Stavljene jedna uz drugu, one se međusobno pojačavaju, dok pomješane poništavaju jedna drugu.

Komplementarni parovi su: žuto - ljubičasto, žutonarandžasto - plavoljubičasto, narandžasto - plavo, crvenonarandžasto - plavozeleno, crveno - zeleno, crvenoljubičasto - žutozeleno.

Drugi razlog je RGB model boja, aditivni model boja kod kojeg se sabiranjem tri osnovne boje na različite načine dobijaju sve ostale boje.

Mješanjem tri osnovne boje (crvene, plave i zelene) dobijaju se sekundarne i tercijarne. RGB model je aditivni, svjetlosni model mješanja boja i u tom se modelu žuta zapravo podudara s plavom.

Treći razlog je psihologija boja, na koju naše oči nesvjesno reaguju. Dokazano je da različito reagujemo na određene boje i da one kod nas izazivaju različita emocionalna stanja. Žuta boja nam brzo zapadne za oko i povezana je sa srećom i energijom, a i većina daltonista prepoznaje žutu.