Struka smatra da će nadležni i te kako morati da požure na ovom polju, jer je reforma javne uprave jedan od 14 prioriteta koje Evropska unija (EU) traži od BiH.

 

Podsjetimo, Zakon o registru zaposlenih u javnom sektoru stupio je na snagu 2017. godine, ali ni danas ne znamo ko se to hrani na budžetu, sa kakvim školskim kvalifikacijama i drugim podacima koji se tiču njegovog zaposlenja.

 

Iz Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS podsjećaju da je plan da se podaci sadržani u registru vode u elektronskom obliku, a da će finansijska sredstva za uspostavu registra obezbijediti Svjetska banka. 

 

Ali, kada je zakon zvanično donesen, Svjetska banka je, kažu, imala novi zahtjev.

 

"Kao uslov za odobrenje finansijskih sredstava za izradu i uspostavu registra, Svjetska banka je tražila da se obuhvat zakona kroz izmjene i dopune proširi i na zaposlene u oblasti zdravstva i jedinica lokalne samouprave. Rješavanje ovog pitanja zahtijevalo je dodatne kosultacije i uključivanje drugih institucija jer se finansiranje zaposlenih u ovim oblastima ne vrši iz sredstava budžeta Republike Srpske, već u oblasti zdravstva iz Fonda, a zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave iz budžeta tih jedinica, koje imaju svoju samostalnost u skladu sa Poveljom o lokalnoj samoupravi", pojašnjavaju za "Nezavisne novine" iz Ministarstva.

 

Do zastoja je, ističu, došlo i zbog činjenice da realizacija ovog pitanja na drugim upravnim nivoima u BiH nije ni započela, osim u Kantonu Sarajevo, čija je Vlada još 2019. predstavila registar, a koji sadrži imena i prezimena zaposlenih u javnim preduzećima, kao i visinu njihove plate i informacije o radnom statusu.

 

Svako odugovlačenje uspostavljanja i objave ovih registara za BiH je problematično, smatra Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS. 

 

"Moramo tačno da znamo ko nam je na budžetu, ko gdje radi, kako je tu došao i sa kakvim kvalifikacijama", kaže Marić za "Nezavisne novine".

 

Prema podacima kojima raspolaže Sindikat uprave RS, u Srpskoj je trenutno između 5.500 i 6.000 državnih službenika.

 

"Tu je još između 1.500 i 2.000 namještenika, a kada su u pitanju lokalne zajednice, tu je oko 6.000 tih radnika. Takođe, u FBiH je mnogo veći broj radnika, zato se boje da objave to, jer to je čitav konglomerat. Oni imaju 10 kantona, 10 vlada i 150 kantonalnih ministarstava. Oni su onda htjeli da se to radi na nivou BiH, da stavimo sve u jedan lonac, pa da mi to razdijelimo. To bi značilo da državni službenik vlade bude premješten u kanton Livno. To bi bio klasičan prenos nadležnosti, to se ne smije dozvoliti nipošto", jasan je Marić, koji kaže da Srpska ima 54.500 radnika u javnoj upravi (policija, pravosuđe, obrazovanje i zdravstvo). 

 

"Ovo pitanje ne može biti državna tajna. Sve je to stvar samo političke volje", ističe Marić i dodaje da je sporazum koji su potpisali SNSD, HDZ BiH i "osmorka", a koji se tiče formiranja vlasti na nivou BiH, obavezao ove aktere da urade sve što se od njih traži na polju evrointegracija, uključujući 14 prioriteta koje BiH treba da uspuni da bi se približila EU.

 

"Siguran sam da će ih i rješavati, jer neće moći otvoriti druga sredstva koja se mogu ostvariti kroz IPA fondove i sve ostalo. Neće Evropa dati novac dok se ne riješi tih 14 prioriteta, a jedan od njih je reforma javne uprave. Republika Srpska jeste usvojila taj zakon i mi smo ispred FBiH, Brčkog i državnog nivoa, ali zašto ga ne primjenjuje, ne znam", kategoričan je Marić, koji dodaje i da je pripremljen i zakon o državnim službenicima koji je temelj za reformu javne uprave.

 

"Trebamo reformu kompletne javne uprave, koja će konačno razdvojiti sposobne od podobnih i da oni koji ostanu u sistemu javnog sektora mogu primati platu dostojnu njihove profesije", naglasio je Marić.

 

Ni Neven Akšamija, direktor Agencije za državnu službu BiH, nema ništa protiv da se objavi registar zaposlenih. Kaže da ovo pitanje još nije dolazilo na upravu, ali da će ga podržati ukoliko se bude raspravljalo o tome.

 

"Lično mi se sviđa sva ta priča. Mislim da niko od nas ne bi trebalo nešto da krije", smatra Akšamija.

 

Ističe da je potrebna posebna zakonska odredba na nivou države po ovom pitanju, dodajući da bi se to trebalo uraditi što prije.