U takvim situacijama mogu se javiti misli poput onih da nismo dovoljno dobri, da ćemo pogriješiti ili će nam se ljudi koji nas slušaju smijati. Ovakve misli dovode do povećanog nivoa treme, a u nekim slučajevima nas mogu i "blokirati". Misli su nešto što ljudi oko nas ne mogu da vide, ali se one značajno odražavaju na ponašanje, koje drugi primjećuju.

 

Kada se radi o izraženom strahu od nastupa, osoba može da ima negativne misli, različite neprijatne emocije, poput stida, ali i tjelesne senzacije, kao što su lupanje srca, otežano disanje, znojenje, drhtanje ili crvenilo u licu.

 

Strah od javnog nastupa ili glosofobija je emocija, kao što su emocije sreća, tuga ili bijes. Kod straha od javnog nastupa važno je da utvrdimo šta izaziva ovu emociju - da li su to misli koje se javljaju ili je to manjak znanja i vještina (ako nismo dovoljno spremni za nastup). Istraživanja su pokazala da 34 odsto ispitanika smatra da prilikom javnog nastupa najviše strahuju od grešaka koje će sami napraviti, dok 60 odsto njih tvrdi da se osjeća anksiozno ako se nisu dovoljno dobro spremili za nastup.

 

Misli koje se javljaju mogu pomoći, ali i odmoći, odnosno mogu biti racionalne i iracionalne. Racionalne misli su misli koje nam pomažu da mislimo pozitivno i ne sputavaju nas u našem cilju, dok iracionalne misli uglavnom ometaju govornika, jer postaju centar njegove pažnje. Iracionalne misli su brojnije i teže se nositi s njima. One nastaju kada osoba previše razmišlja o negativnim situacijama koje se mogu desiti, a koje najčešće nisu realne, tj. mala je vjerovatnoća da se tako nešto može desiti u stvarnosti.

 

Zašto smo onda skloni da brinemo o nečemu što nije realno i eventualno može da se desi? To je zato što je mozgu dovoljna samo jedna iracionalna misao koja uzrokuje niz drugih misli i osoba tada ulazi u začaran krug iz kojeg joj je teško da izađe. Da bismo se riješili iracionalnih misli, potrebno je da ih, prije svega, identifikujemo (dobro je i zapisati ove misli), zatim se možemo zapitati da li su vrijedne naše pažnje i da li će nam to što pretjerano brinemo pomoći u javnom nastupu.

 

Umjesto da brinemo o tome što se vjerovatno neće desiti, možemo iracionalne misli zamijeniti racionalnim, poput ovih: u redu je što sam uznemiren/a, još uvijek mogu govoriti bez obzira na to što imam "knedlu u grlu" ili u redu je ako pogriješim, to se dešava ljudima kada imaju javni nastup, ako mi se to desi, daću sve od sebe da se ispravim i nastavim dalje.

 

Da bismo se osjećali sigurnije, potrebno se dobro spremiti za javni nastup, kako bismo uklonili nepotreban strah da ćemo zaboraviti tekst ili nećemo znati odgovoriti na neko pitanje. Procjenjuje se da se 70 odsto straha može kontrolisati tako što se dobro pripremite za nastup. Poželjno je da govornik dobro vlada materijom, a to može postići samo vježbom i izlaganjem situacijama u kojima će morati da javno nastupi.

 

Strah od javnog nastupa predstavlja čestu pojavu među ljudima, stoga je potrebno znati da se ovo ne dešava samo vama. Mnogi uspješni ljudi pate od ovog straha i pokušavaju da ga prikriju i prevaziđu. Na ovaj strah ne treba gledati kao na slabost, već kao na određen nivo anksioznosti koji je moguće pobijediti. Ipak, ako trema predstavlja problem s kojim se ne možemo sami izboriti, treba potražiti pomoć ljudi iz okruženja ili stručnu pomoć od strane psihologa.