Jessica Bumpus za CNN piše da je prestala koristiti alarm na svom mobilnom telefonu i umjesto toga se prebacila na staromodnu, analognu budilicu. Zašto?

 

„Svako jutro, dok bih pokušavala zaustaviti zvonjavu alarma na mobilnom da mogu još odspavati, zasula bi me lavina notifikacija, jedna za drugom. Mobilni bi me obavijestio da su mi moji prijatelji noć prije poslali desetke poruka, stizala bi mi obavještenja s Instagrama, hrpe mailova. Od tolike količine obavještenja bila bih pod stresom prije nego što bih uopšte popila jutarnju kafu,” govori Jessica Bumpus.

 

Starinski analogni sat – malen i lak za prenošenje – bio je za nju svojevrsni luksuz.

 

Dizajn tog sata je jadan u poređenju s posljednjim modelom iPhonea, ali jedan posao obavljao je odlično: njegov prodoran zvuk odlično ju je budio svakog jutra.

 

„Najbitnije, nije mi glavu ispunjavao žamorom, lošim vijestima i rokovima istog trena nakon buđenja,” dodaje ona.

 

Bumpus je budilicu zamijenila pametnim telefonom prije desetak godina, nakon što je prijateljima ispričala anegdotu kada joj je u kovčegu u prtljažniku taksija zazvonila budilica i taksista se morao zaustaviti da bi mogla prekinuti zvonjavu. Njeni prijatelji bili su zbunjeni što ona još uvijek koristi budilicu.

 

„Zapitala sam se zašto ne koristim alarm na mobilnom. Nije mi bilo ni palo na pamet,” prisjeća se Bumpus.

 

„Popustila sam pritisku i riješila se budilice. U tom trenutku nestao je luksuz buđenja bez poplave notifikacija. Umjesto tog luksuza, dobila sam stres provjeravanja obavještenja kadgod bih se probudila usred noći i željela provjeriti koliko je sati.”

 

Vraćanje dobroj staroj budilici dalo joj je vrijeme, prostor i mir koji joj je mobilni oduzeo.

 

Ljudi sve više koriste pametne telefone. Izvještaj Deloittea iz 2018. navodi da korisnici pametnih telefona u SAD-u svoje uređaje provjeravaju 14 milijardi puta dnevno, a tek dvije godine ranije broj je bio na 9 milijardi. Stručnjaci kažu da ovakav porast ima loš uticaj na našu jutarnju rutinu.

 

„Kad se ujutro probudite, idealno bi bilo da neko vrijeme provedete sami sa sobom, u miru, prije nego što vas počne bombardovati sve što se događa u svijetu. Dajte sebi priliku da se prilagodite buđenju,” savjetuje stručnjakinja za mentalno zdravlje, Lily Silvreton. „U prošlosti ljudi nisu imali toliko stvari koji im oduzimaju pažnju.”

 

Prije alarma, posao buđenja obavljali su pijetlovi, crkvena zvona, ljudi čiji je posao bio da vas bude kuckajući na vrata ili prozore dugim štapovima. Ta profesija u Britaniji je postojala do sedamdesetih godina prošlog vijeka.

 

Vjeruje se da je prvu budilicu izumio Levi Hutchins iz New Hampshirea, krajem 18. vijeka. Gotovo stotinu godina kasnije, 1874., francuski izumitelj Antoine Redier postao je prva osoba koja je patentirala mehaničku budilicu, a dvije godine kasnije, mehaničku budilicu na navijanje patentirao je u SAD-u Seth E. Thomas, nakon čega su veliki proizvođači satova u Americi počeli proizvoditi male budilice. Njemački urari su slijedili njihov primjer i električna budilica je izumljena do kraja devetnaestog vijeka.

 

„Prvu večer kad sam koristila budilicu, bila sam uzbuđena dok sam fizički navijala sat umjesto da samo pomičem prstom po ekranu. Sljedeće jutro, možda malo razočaravajuće, probudila sam se prije nego što je budilica zazvonila, ali svejedno sam se osjećala kao da mi je dan započeo pod mojom kontrolom, umjesto da sa svime u startu kasnim”, dodaje ona.

 

Prema riječima Silverton, „tehnologija iskorištava naše psihološke slabosti.” Osjećaj povezanosti je predivan, ali istovremeno i užasan, dodaje.

 

„Tajna je u tome da time upravljate i stvorite rutinu koja odgovara vama,” kaže.

 

Bumpus vjeruje da je upravo to i postigla.

 

„Iako mi je mobilni još uvijek na noćnom ormariću, ipak nije prva stvar za kojom posižem svako jutro. Moje prve misli svako jutro nisu psovke zbog maila koji mi diže živce, nego polagano razmišljam o doručku. Dobila sam osjećaj kontrole i mira,” piše ona.

 

„Bizarno je, ali osjećam se mlađe – možda zato jer je korištenje budilice nostalgično prisjećanje na prošlost, a možda zato jer sam se naspavala. A postoji li veći luksuz od tog?”, zaključuje.