Otkako je Vlada Crne Gore potvrdila da će njen kandidat za generalnog sekretara UN-a 2016. godine biti Igor Lukšić, ministar inostranih poslova i potpredsjednik crnogorske vlade, jedina zemlja iz regiona koja vjerovatno neće imati svog predstavnika u utrc
Nejasne ambicije
Dobro upućeni tvrde da su šanse za izbor čelnika UN-a mnogima manje važne od činjenice da će u narednim mjesecima biti u fokusu medijske pažnje. Neće začuditi i ako neko od balkanskih kandidata završi kao zamjenik novog generalnog sekretara, što bi, takođe, bio ogroman uspjeh za regiju.
To što sve zemlje u okruženju osim BiH imaju svog kandidata za generalnog sekretara, potvrđuje i parcelizaciju regionalnih interesa koji često ne sežu dalje od ličnih ambicija pojedinaca ili interesnih grupa iza njih. Zapadni Balkan je još daleko od "skandinavskog" modela zajedničkog diplomatskog nastupa i radi zajedničkih ekonomskih ciljeva.
Dobro upućeni tvrde da neki od kandidata za tu funkciju, prije svega Irina Bokova, dugogodišnja direktorica UNESCO-a, ali i njena zemljakinja, također iz Bugarske - Kristalina Georgijeva, sadašnja visoka dužnosnica EU, pa sve do Miroslava Lajčaka, bivšeg visokog predstavnika u BiH, ipak imaju više šanse od predstavnika iz bivših jugoslavenskih zemalja.
U toj utrci će biti i političkih "penzionera", poput penzionisanog predsjednika Slovenije Danila Tirka, a prema mnogima, on je i najozbiljniji kandidata za prvog čovjeka UN-a. Tu su i Vesna Pusić, odlazeća šefica hrvatske diplomatije, te bivši predsjednik Generalne skupštine i ambasador Makedonije u UN-u Srđan Kerim.
Ali, ima i veoma ambicioznih, poput Vuka Jeremića, bivšeg ministra vanjskih poslova Srbije, uz pretpostavku da će ga, bez obzira na Vučićevu vladu u Beogradu, javno i tajno podržati Moskva. Rusija je, svakako, najjača u skupini od 23 zemlje članice Istočnoevropske grupe u UN-u, u kojoj je i BiH.
Stalnih pet
Osim dokazanog rezimea u međunarodnoj diplomatiji, za sve kandidate važe, čini se, dva posebna uvjeta; jedan je javni, a drugi je nepisano "pravilo". Generalni sekretar treba znati francuski jezik i mora biti podržan od najjačih svjetskih sila.
Osim Irine Bokove koja, uz engleski i ruski, govori perfektno francuski (dakle tri od ukupno sedam zvaničnih UN jezika), i Tirka, koji je posljednjih godina uveliko učio ovaj jezik, u biografijama Balkanaca se vidi da im francuski nije bio najvažniji "sporedni jezik" na svijetu. Tako i Vesna Pusić uz engleski govori još "samo" njemački.
Ali, više od toga, i bez obzira što su, shodno rezoluciji od 13. septembra 2015. godine, Generalna skupština, znači 193 zemlje članice UN-a, dobile više ovlasti da raspravljaju o potencijalnim kandidatima, odluku o tome ko će biti "jedini kandidat", da bi na kraju bio samo potvrđen od svih ili većine zemalja članica UN-a, opet će imati ista stalna petorka s pravom veta. Osim Rusije, o tome će odlučivati Kina, Velika Britanija, Francuska i, naravno, SAD.
A upravo Vašington do sada nije pokazao čak ni blagu naklonost prema nekom od balkanskih kandidata, što je signal koji se ne smije zanemariti.
Idealan kandidat
Kada bi BiH istakla svog kandidata, bez obzira na obrazovanje, čak i diplomatski talent i političko iskustvo, morao bi to biti kandidat bez korupcijskih afera i s vizijom, bez naslanjanja na mračnu prošlost, jer to je kriterij, koji naprosto važi za sve kandidate.
Nijedna zemlja od stalnih pet u Savjetu bezbjednosti ne može kandidiovati svog državljanina za generalnog sekretara UN-a.