To se prije svega odnosi na događanja gdje ljudi stoje blizu jedni drugima i duže vrijeme razgovaraju, poput političkih skupova ili zabava na otvorenom. 

Otkako je počela pandemija, naučne studije dokazale su da se virus prenosi u restoranima, kućama, kompanijama, kancelarijama, na konferencijama, u vozovima i avionima.

U studiji provedenoj na 25.000 slučajeva, koja još nije prošla recenziju, otprilike šest posto slučajeva povezuje se sa zarazom na otvorenom, poput sportskih događaja ili koncerata. 

Riječ je o ograđenim zonama gdje se fizičko distanciranje nije poštovalo ili gdje su ljudi ostajali neko vrijeme i kretali se uokolo glasno govoreći ili pjevajući. 

"Nismo identifikovali doslovno nijedan slučaj koji bismo povezali sa takozvanim svakodnevnim životom na otvorenom", rekao je autor studije Mike Weed, profesor na univerzitetu u Canterburyju. 

"Za iste aktivnosti i istu udaljenost, vanjski prostor je puno sigurniji nego zatvoreni, unutrašnji", navodi se u studiji u kojoj je učestvovala grupa naučnika s američkih, britanskih i njemačkih univerziteta. 

"Rizik prenosa znatno je manji na otvorenom jer se otpušteni virusi brže razrjeđuju u atmosferi", napisali su naučnici, upoređujući to s dimom cigarete. 

Aerosoli

Najmanje čestice kojima se virus može prenijeti, aerosoli, mogu plutati u vazduhu više minuta ili sati, zavisno o prozračnosti prostora. U prostoriji sa slabom ventilacijom moguća je akumulacija tih čestica. Ona je, na primjer moguća i u uskome prostoru između dviju zgrada gdje nema cirkulacije vazduha.

Kolika je količina aerosola potrebna za infekciju nije poznato, ali što je veća količina "veća je i vjerojatnoća zaraze", rekao je Steve Elledge, genetičar i stručnjak za viruse s Harvarda. 

Vrijeme provedeno u blizini zaražene osobe ključan je faktor. Sekunda na pločniku nije dovoljna za zarazu, vjerovatno se ipak radi o najmanje nekoliko minuta. 

"Nema dokaza ni da se koronavirus prenosi mimoilaženjem ljudi na otvorenom", zaključila je grupa naučnika, no u teoriji je i to moguće.

"Kad prolazimo pokraj ljudi, moguće je pokupiti dašak njihovog izdaha. Rizik je vrlo mali, ali iz načela opreznosti maska ne može štetiti", rekla je Linsey Marr, stručnjakinja za transmisiju virusa aerosolima sa univerziteta Virginia Tech.

Previše je varijabli da bi se mogao izračunati koliki je tačno rizik zaraze na pločniku ili u parku. To zavisi o vjetru, ali i o sunčevim ultraljubičastim zracima koje deaktiviraju virus.  

Sve upućuje na to da je rizik malen, ali maske su i dalje najučinkovitija sigurnosna strategija. 

"Prolaznik na trotoaru možda kihne baš u onom trenutku kad se mimoilazi s vama", plastično je objasnila Krystal Pollitt, profesorka epidemiologije na Yaleu.