Drevni Kelti su slavili svoju Novu godinu 1. novembra i taj dan su nazivali Samhain. U predvečerju Samhaina - koje je ljudima poznato kao Noć vještica - smatralo se da su duhovi hodali Zemljom dok su putovali u zagrobni život.
Osim žrtvovanja životinja bogovima i okupljanja oko vatre, Kelti su često nosili i kostime, vjerovatno od životinjske kože, kako bi zbunili duhove i kako ne bi bili obuzeti. Takođe su vjerovali da noseći maske oličavaju svoje mrtve pretke. Mladići su se oblačili kao žene i obrnuto, označavajući privremeni slom normalnih društvenih podjela.
U ranijim verzijama "nestašluka ili poslastica", vjerovalo se da su kostimirani Kelti išli od kuće do kuće i smiješnim ponašanjem tražili hranu i piće. Ova praksa je inspirisana možda starijim običajima ostavljanja hrane i pića na otvorenom kao dar natprirodnim bićima.
Uticaj hrišćanstva na Noć vještica
Samhain je kasnije preobražen, jer su hrišćanski lideri preuzimali paganske praznike. U sedmom vijeku papa Bonifacije IV proglasio je 1. novembar za dan Svih svetih.
Noć pred ovaj dan je i dalje slavljena uz lomače, kostime i parade, samo uz novo ime - noć uoči Svih svetih (All Hallows Eve, ili Halloween).
Evropski migranti su prenijeli Noć vještica u Ameriku, a sama proslava je postala popularna početkom 19. vijeka sa velikom migracijom irskog stanovništva.
Grad Anoka u državi Minesota je možda dom prve zvanične proslave Noći vještica. Počevši 1920. godine, grad je počeo sa priređivanjem parade i pravljenjem lomače, a neki učesnici su čak oslobodili stoku na ulicama grada.
Neke priče o Noći vještica jednostavno neće izumrijeti, iako postoji vrlo malo osnova za strah. Na primjer, vjeruje se da satanistički kultovi (mnogo više uobičajeni u mašti nego u stvarnosti) žrtvuju crne mačke na Noć vještica.
Međutim, stručnjaci kažu da nema dovoljno dokaza za ovakva djela, a nekoliko izolovanih incidenata zlostavljanja crnih mačaka su počinili uznemireni, često adolescentski usamljenici.
Još jedan bauk vezan za Noć vještica su slatkiši puni otrova, igli i žileta.
Sociolog Džoel Best kaže da nije bio u mogućnosti da pronađe potvrdne izvještaje o djetetu koje je ubijeno, ili ozbiljno povrijeđeno od zagađenih slatkiša. Takođe navodi da su ovakve izmišljotine samo preventivne mjere roditelja koji žele da zaštite svoju djecu.