Jedna porodica najčešće obilježava jednu slavu, odnosno, slavi jednog sveca zaštitnika. Međutim, postoje i porodice koje slave dva, ili čak i više svetaca, a dani koje obilježavaju se nazivaju najčešće preslave, poslužice, prislave ili prislužbe.

Preslava tj. prisluga se obilježava skromnije, uz prisustvo manjeg broja gostiju. Najčešće se okupi samo najuža rodbina ili se obilježi u krugu porodice. Može da se naslijedi ili odabere prema više različitih kriterijuma.

Za razliku od krsne slave koja se nasleđuje od najstarijeg pretka, preslava se u novu porodicu može donijeti udajom. Kada je žena jedini potomak iz svoje matične porodice, ili nema brata koji bi nastavio tradiciju prenošenja slave, kako se njena slava ne bi izgubila onda nastavlja da je slavi kao drugu slavu, preslavu ili poslužicu.

Ponekad bi se dogodilo da se druga, dodatna, slava usvoji kada postoji vjerovanje da se neki svetac zalagao za neku vrstu spasenja. Npr. ukoliko neka osoba vjeruje da joj je baš taj svetitelj donio spasenje, izbavio je od bolesti, sačuvao život u nekoj nesreći… onda se ta osoba, ili čitava porodica, u znak duboke zahvalnosti zavjetuje da će prisluživati još jednog svetitelja pored krsnog imena. Ili, ukoliko vjeruje da ju je neki svetac opomenuo da se vrati na pravi put, najčešće kroz san ili time što je osobu kaznio, iz strahopoštovanja mnogi ljudi uzimaju i prislavu pored slave.

Nekome je preslava imendan, ili rođendan, ukoliko je rođen na dan nekog svetitelja.

Taj dan bi se obilježavao obaveznim postom, i ne samo taj dan, već čitava nedelja u kojoj se slava nalazi, kako bi potom uslijedilo pričešće na dan slave. Tog dana nosilo bi se žito u crkvu da se osvešta nakon pričešća i molitve. Kod mnogih sveštenika obično je pravilo da se kolač ne mijesi, već samo koljivo. Zapali se kandilo u domu i očita molitva svetitelju kako bi mu se iznova odala zahvalnost.

Za ovaj običaj ne znaju mnogi Srbi, naročito oni u gradskim sredinama. Obično ga miješaju sa zavetinom (seoskom ili gradskom slavom), što nije isto, jer je zavetina dan kada se cijelo selo, grad ili neka veća grupa ljudi naseljena na istom prostoru, zavjetovala da će proslavljati istog svetitelja.