Čitajući dokumente, čini se da je namjera NSA da srpske zločine u Srebrenici iskoristi kao kritiku za UN, navodeći da postupci te međunarodne organizacije pokazuju njihovu nesposobnost i nesnalaženja.

Kao dokaz tome navodimo dva primjera. Pismo Kofija Anana snagama UN-a na terenu, u kojem on pita kako to da UN nije ništa znao o pripremama za srpske napade, NSA koristi kao dokaz nesposobnosti trupa UN-a da predvide šta bi se moglo desiti. U odgovoru na to pismo komandanata UN-a na terenu Ananu istaknuto je da obavještajne podatke o srpskim napadima ne prikuplja UN, već obavještajne agencije zemalja članica UN-a, koje su često odbijale da ih s njima dijele.

NSA kritiku UN-a implicira i kroz dokumente u kojima se ističe da su komandanti UN-a na terenu odbijali da pozovu avione NATO-a da napadnu srpske snage koje su napredovale jer su se plašili da bi to isprovociralo srpsku osvetu prema trupama UN-a. NSA ističe da su pripadnici UN-a nerado prizivali vazdušne napade i zato da ne naruše svoju neutralnost. Podsjećanja radi, u nedavno objavljenom holandskom dokumentarcu tvrdi se da su Holanđani u Srebrenici tražili vazdušnu podršku, ali da je nisu dobili.

U dokumentima NSA spominje se incident u kojem su bošnjački vojnici iz Srebrenice ubili holandskog pripadnika UN-a. Taj čin NSA naziva samo "kontroverznim" i objašnjava, citirajući izvještaj holandskog komandanta na terenu, da je do njega došlo zato jer su Bošnjaci željeli da spriječe povlačenje holandskih pripadnika UN sa njihovih položaja. U dokumentu u kojem UN izvještava o pogibiji vojnika, NSA ističe da pričom o pogibiji svog vojnika UN u stvari skreće pažnju sa srpskih napada na Srebrenicu i tvrde da je UN lažno izvijestio da se ubistvo desilo u trenutku kada Srbi nisu vršili napade jer su poštovali upozorenje da će biti kažnjeni.

NSA objavljuje i nekoliko odranije poznatih dokumenata u kojima je opisan postupak Srba prema zarobljenicima. Istaknuto je da su Srbi prikupljali zarobljenike u sabirne centre, a onda odvozili u kamionima i autobusima, ubijali automatskim oružjem i nakon toga leševe zakopavali buldožerima kako bi pokušali prikriti tragove zločina.

Dokumenti, pak, dokazuju i drugu stranu priče o napadima Bošnjaka iz Srebrenice na okolna srpska sela, kao i o njihovim napadima na snage UN-a. Primjera radi, na svom sajtu objavili su engleski prevod naredbe svojim trupama prilikom napada na zaštićenu zonu Srebrenica generala Tolimira, u kojem je navedeno da je predsjednik RS naredio punu zaštitu osoblja UN-a i civilnog bošnjačkog stanovništva, a Tolimir šalje naredbu trupama o pravilima ponašanja u borbi.

"Podređenim jedinicama morate narediti uzdržavanje od uništavanja civilnih objekata, osim ako ste na to prisiljeni zbog jakog neprijateljskog otpora. Spriječite paljenje civilnih zgrada, a s civilima i ratnim zarobljenicima postupajte u skladu sa Ženevskom konvencijom", navedeno je u naredbi. Ovaj dio teksta NSA tumači kao pokušaj zavaravanja i prikrivanja stvarnih namjera, navodeći da Tolimirov naziv za bošnjačke vojnike "muslimanska teroristička banda" pokazuje stvarne srpske namjere prema srebreničkim Bošnjacima.

Zanimljiv je i dokument broj šest od 10. jula u kojem je istaknuto da su srpski oficiri na terenu ponudili bezbjedan prolazak svih Srebreničana ka Tuzli koji žele da odu i pripadnicima UN-a uz uslov da ostave naoružanje, što je, kako je istaknuto, UN-u bilo neprihvatljivo. U istom dokumentu istaknuto je da Tolimir nije znao ništa o pomenutoj ponudi.

Osim ovoga, u dokumentu je navedeno da su Rusi predložili da se srpski napad na Srebrenicu gleda u kontekstu ranijih napada iz enklave na okolna srpska sela i ističe da se Rusija pita odakle Srebreničanima oružje da pucaju na trupe UN-a, ako rezolucija o zaštićenoj zoni predviđa njihovo razoružavanje.

Srpski oficiri na terenu ponudili bezbjedan prolazak svih Srebreničana ka Tuzli koji žele da odu i pripadnicima UN-a uz uslov da ostave naoružanje, što je, kako je istaknuto, UN-u bilo neprihvatljivo

Dokumenti govore i o napadima Bošnjaka iz Srebrenice i o naredbama srpskih oficira da se prema zarobljenim primijeni Ženevska konvencija