U Republici Srpskoj radi se u skladu sa Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju i u interesu djece, za razliku od Federacije BiH /FBiH/, gdje srpska djeca gotovo da i nemaju pravo na izučavanje srpskog jezika i grupe nacionalnih predmeta, rečeno je Srni u Ministarstvu prosvjete i kulture Srpske. 

Komentarišući najavljeno razmatranje informacije o "bosanskom jeziku" na sjednici Savjeta ministara BiH, u Ministarstvu navode da se u obrazovnom sistemu u Srpskoj poštuju veoma visoki standardi koji su u skladu sa svim međunarodnim konvencijama. 

U Ministarstvu prosvjete i kulture podsjećaju da je Ustavni sud BiH, rješavajući zahtjev za ocjenu ustavnosti prve rečenice Ustava Republike Srpske u dijelu koji glasi "jezik bošnjačkog naroda", utvrdio da je ova odrednica u skladu sa Ustavom BiH. 

I druge sudske instance donosile su presude koje potvrđuju zakonitost i ustavnost stavova koje zastupa Ministarstvo prosvjete i kulture - kao što su presude okružnih i osnovnih sudova u Banjaluci i Kotor Varošu kojima je utvrđeno da sva djeca u školi u Vrbanjcima imaju iste uslove i jednako pravo na obrazovanje. 

Istovremeno, kažu u ovom ministarstvu, ne bi trebalo zaboraviti da je i Opštinski sud u Sarajevu donio presudu da nije bilo diskriminacije u izučavanju jezika. 

U Ministarstvu prosvjete i kulture ponavljaju da Srpska poštuje Ustav i zakone kojima je uređena oblast obrazovanja i da niti jednom od naroda nije umanjeno pravo na jezik. 

"Svi propisi u oblasti obrazovanja u Republici Srpskoj u skladu su sa međunarodnim dokumentima, a škole omogućavaju obrazovanje djeci pod jednakim uslovima. 

U prilog tome ide i presuda Ustavnog suda BiH iz 2015. godine, kojom je utvrđeno da su zakoni o osnovnom i srednjem obrazovanju i vaspitanju u skladu sa Ustavom BiH", navode Srni u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske. 

Prema podacima koji su dostavljeni Srni iz institucija u FBiH, za školsku 2016/2017. godinu nacionalna grupa predmeta za srpsku djecu ne postoji u Bihaću, Sanskom Mostu, Kulen Vakufu, Livnu, Mostaru, Čapljini, Konjicu, Jablanici, Travniku, Glamoču... 

U Zapadnohercegovačkom i Bosansko-podrinjskom kantonu ne postoje učenici koji pohađaju pravoslavnu vjeronauku. U Livnu se pravoslavna vjeronauka ne realizuje u školi, već nedjeljom u parohijskom domu. 

U Posavskom kantonu pravoslavnu vjeronauku i nacionalnu grupu predmeta pohađa sedam učenika, a predaju im nastavnici Hrvati. 

Na području Sarajevskog kantona učenici srpske nacionalnosti pravoslavnu vjeronauku pohađaju u katoličkim školskim centrima na Stupu i Mejtašu, dok u Vogošći srpski đaci srpski jezik i književnost izučavaju u Osnovnoj školi "Mirsad Prnjavorac". 

U centralnoj školi u Bosanskom Petrovcu za 103 učenika ne postoji nacionalna grupa predmeta, đaci imaju mogućnost da im se u knjižice upiše srpski jezik, a realizuje se "bosanski". Slična situacija je i u Tuzlanskom, te Zeničko-dobojskom kantonu. 

Nešto je bolja situacija u Drvaru i Bosanskom Grahovu, gdje Srbi predstavljaju većinsko stanovništvo i postoji nacionalna grupa predmeta. 

Slična situacija u obrazovnim ustanovama u FBiH bila je i tokom proteklih godina. 

Na dnevnom redu današnje sjednice Savjeta ministara BiH ponovo će se naći informacija o "kršenju ustavnog prava Bošnjaka na slobodno korištenje i upotrebu `bosanskog jezika` u Republici Srpskoj".

Ovo je peti put uzastopno da se ova tačka nalazi u najavama dnevnog reda sjednica Savjeta ministara BiH.