Ovako na mađarskom „A sad adio“, pjeva Ljubiša Samardžić. Mnogi se i danas sjećaju Šurdine popularnosti u Budimpešti gdje ga je dočekalo čak 100.000 ljudi. U Rimu je 1983.godine bio glumac godine. Vruć vetar je u Rumuniji i Poljskoj proglašen za jednu od najboljih serija. A „Vetar“ i Šurda, koji se i danas gledaju, slave 40. rođendan.

Iako je tvrdio da je više za Grčku, a manje za rabotu najpoznatniji Vlasotinčanin u Beogradu sreću je, ipak, okušao u zanatu. Prije tačno četiri decenije u lokalu u blizni današnje knez Mihailove, Šurda je otvorio berbernicu.

I tako je sve počelo, bar u seriji. Scenarista Siniša Pavić sjeća se da je Vruć vetar pisao dvije i po godine. O tome koliko će živjeti njegovi junaci, kaže, nije razmišljao.

„Ja nisam znao ni da li ću ja živjeti narednih 40 godina, jer čovjek ne misli toliko daleko, ali kad pišem, pišem s nadom da će živjeti dugo. Napisao sam 6-7 tih serija i nijedna druga mi nije garantovala uspjeh sledeće. Uvijek ste na početku na televiziji“, rekao scenarista je Siniša Pavić, prenosi RTS.

Iako je 10 epizoda Vrućeg vetra snimljeno za osam mjeseci televizijski počeci ove serije, na Badnji dan 1980. godine bili su neizvjesni.

„Tog dana je Titu amputirana noga, i to je saopšteno na vijestima prije nego što je trebalo da počne emitovanje serije. Atmosfera tokom svih 10 emisija koliko je emitovano je bila vrlo sumorna, a pred emitovanje svake epizode odlučivalo se u nedelju ujutru na kolegijumu da li će da puste jednu humorističku seriju u takvoj atmosferi“, otkriva Siniša.

Humor i avanture Borivoja Šurdilovića brzo su osvojili publiku. Pavić kaže da je inspiraciju za lik Šurde pronašao u jednom vlasotinačkom berberinu i otkriva nam kako reditelj glavnu ulogu najprije nije namijenio Samardžiću.

„Išli smo na Petrovaradin da se dogovorimo oko podjele uloga glumcima, mislili smo da će to raditi Gutović, ali kada je prošlo ljeto onda je on zbog nekih svojih obaveza u Ateljeu odustao“, napominje Siniša.

I tako je ekipa na čelu sa Smokijem i tada najvećom zvijezdom – Čkaljom kompletirana. Najmlađi član u njoj bila je glumica Vesna Čipčić. Sjeća se da je to bio prvi kasting na koji je otišla, a uloga Vesne u Vrućem vetru dala joj je vjetar u leđa.

„Nisam mogla da pretpostavim da ova serija može da doživi takvu vrstu popularnosti i tako dug vijek. To je meni nešto prosto bilo nezamislivo, imala sam utisak već tada da nešto kvalitetno radimo da nešto ozbiljno radimo na kraju krajeva tako smo ozbiljno i radili i pristupili cijelom tom projektu“, istakla je glumica Vesna Čipčić.

Nezamislivo je bilo i kompozitoru Vojkanu Borisavljeviću da će ga od sve filmske i televizijske muzike koju je napisao, po Vrućem vetru prepoznavati.

„Ja sam dobio strahovito dobru indikaciju od pisca Siniše Pavića i reditelja Aleksandra Đorđevića. Kad sam ih pitao: kakvu vi muziku želite za ovu seriju? Oni su rekli: želimo da se osjeti topao vjetar koji duva sa juga, meni je to bilo dovoljno. Pošto sam ja često prije toga boravio u Grčkoj i ja sam tu pjesmu napisao za bukvalno nekoliko minuta i zaista nisam očekvao da će ona toliki uspjeh da postigne i ne samo u seriji već i kada je počela da se pjeva van nje“, rekao je kompozitor Vojkan Borisaljević.

Vruć vetar se danas i pjeva i citira. U čemu je tajna ove serije?

„Ja mislim da je tajna u tome što prosto postoji nešto u tim pričama, ali ne u samim pričama koliko u samom načinu pisanja, obrade, igranja što daje tome jednu stalnu svježinu“, istakao je Siniša Pavić.

„Tema ta je vječna, to su sve problemi koji i danas muče ovaj naš narod, tako da se jako lako svako od nas može prepoznati u toj priči od prije 40. godina“, istakla je Vesna Čipčić.

I baš zato priča o malom, nesnađenom i poslom nezadovoljnom čovjeku, o nerješenom stambenom pitanju, o porodičnim nesuglasicama, provinciji i odlasku u inostranstvo… I danas je aktuelna. Milioni ljudi koji sa oduševljenjem iznova gledaju ovu seriju pokazuju da i posle 40. godina Vruć vetar još nije oduvalo vrijeme.