U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) RS za “Glas” su naveli da su od januara do avgusta ove godine 63 traktora učestvovala u saobraćajnim nezgodama, od kojih su čak 48 prouzrokovali traktoristi.

U navedenim nezgodama poginula su četvorica vozača traktora, šest ih je teško povrijeđeno, a 12 je zadobilo lakše tjelesne povrede.

- Lani se dogodilo 97 nesreća u kojima su učestvovali traktoristi, u kojima je jedno lice poginulo, dok je 29 povrijeđenih  - pokazuje statistika MUP-a.

Sporiji od ostalih vozila, počesto neosvijetljeni pa i neregistrovani traktori su prijetnja za ostale vozače u saobraćaju, posebno ako se saobraćajnicom kreću noću. 

Zamjenik direktora Agencije za bezbjednost saobraćaja RS Milija Radović naveo je da traktori ne bi smjeli da se kreću javnim putevima bez signalizacije naprijed i nazad te žutog rotacionog svjetla, zahvaljujući kojem ih drugi učesnici u saobraćaju mogu na vrijeme uočiti.

- Česte su nezgode jer se ne poštuju propisi, lica se prevoze na rudi traktora, na papuči sa strane i ako nema blatobrana uhvati ih točak. Čak prevoze djecu u krilu, ne vodi se računa o prevozu tereta pa dođe do prevrtanja, a još ako traktor nema kabinu to se završi sa smrtnim ishodom ili najtežim posljedicama po vozača - upozorio je Radović, podsjetivši da traktori, kao sporohodna vozila, često ometaju druge učesnike u saobraćaju.

Koliko su ove nesreće teške i kakve posljedice nose sa sobom najbolje znaju oni koji su samim čudom izvukli živu glavu. Jedan od njih je povratnik u Bosanski Petrovac Milanko Latinović koji se u januaru ove godine prevrnuo traktorom bez kabine niz liticu dugu tridesetak metara.

- U sekundu je sve stalo. Led na putu, uprkos sporoj brzini, traktor je proklizao. Pokušao sam da izbjegnem liticu, ali sve je bilo džaba. Prevrtao sam se nekoliko puta, sam bog zna kako sam uopšte ostao živ. Krv je iz glave liptila na sve strane, ali sam bio svjestan do ulaska u operacionu salu. Rođak i komšija iz sela su me odvezli u Kantonalnu bolnicu “Dr Irfan Ljubijankić” u Bihaću, jer nam je ona najbliža. Jedini ljekar neurohirurg u kantonu Mirsad Selimović bio je dežurni baš tu nedjelju. Da njega nije bilo vjerovatno sada ne bih razgovarao s vama - ispričao je Latinović, naglasivši da je teško naći prave riječi da zahvali ljekaru koji je, iako samo radeći svoj posao, iznad svega pokazao veliku ljudskost.

Borba za život ovog domaćina trajala je danima, od operacije glave, noći provedene na respiratoru, 15 dana nadljudske borbe ljekara i sestara na odjelu intenzivne njege i molitvi njegove porodice da opet stane na svoje noge.

- Bio sam prikovan za krevet. Slijepoočna kost mi je udubljena, ali na sreću nije oštetila mozak, rebra polomljena, pluća povrijeđena i drenirana, bio sam bez grama snage - kazao je Latinović.

Njegova borba za ozdravljenje nastavila se i po dolasku kući.

- Oporavak je tekao sporo. Činilo mi se da nikada više neću moći sam da jedem, da hodam, ali su supruga i kćerke bile uporne, hrabrile me i pomagale mi, a onda sam ponovo završio u bolnici. Lijevo plućno krilo se nije dovoljno oporavilo što su doktori u Univerzitetskom kliničkom centru RS vidjeli na prvom pregledu i zahvaljujući njima izbjegao sam sepsu - ispričao je ovaj domaćin koji danas, osam mjeseci nakon nesreće, poljoprivredne poslove obavlja vozeći traktor.

Kampanja
Milija Radović je podsjetio da Agencija za bezbjednost saobraćaja RS svake godine u proljeće organizuje preventivnu kampanju pod nazivom “Osvjetlaj obraz domaćine, označi traktor žutim rotacionim svjetlom”.

- Svi ti ljudi na traktorima su domaćini koji privređuju radeći u polju, njivi ili šumi. Zbog toga je kampanja dobila takav naziv, da ih pozovemo da budu domaćini u pravom smislu te riječi da misle na svoju, ali i na bezbjednost drugih učesnika u saobraćaju - istakao je Radović.