Ankete i testiranja među vozačima o tome kakvo im je poznavanje gradiva iz oblasti prve pomoći nakon dobijanja vozačke dozvole se nikada ne rade,  a stručnjaci iz oblasti saobraćaja smatraju da se ono kao i svako znanje, ukoliko se ne primjenjuje, zaboravlja.

Kao drugi izuzetno važan faktor koji stvara "blokadu" kod onih koji se zateknu na mjestu nesreće jeste i strah i šok od otvorenih rana, preloma i krvi,  pa se mnogi, umjesto da krenu sa pružanjem pomoći, onesvijeste ili okrenu glavu.

Milija Radović, direktor Agencije za bezbjednost saobraćaja RS, kaže kako mnogo vozača ne zna da pruži prvu pomoć pa i ne reaguje kako ne bi pogoršali stanje povrijeđenog. Umjesto toga pozovu hitnu pomoć i čekaju na licu mjesta. 

"Od polaganja vozačkog ispita većina nas zaboravi prvu pomoć, a poslije toga nikada niko nije ni na koji način utvrdio spremnost vozača da odreaguje kada su u pitanju zaustavljanje krvarenja, lomovi i slično", kaže on.

On rješenje vidi u profesionalizaciji i boljoj obuci službi koje u slučaju nesreće prve izlaze na teren, a to su policajci i vatrogasci, kao i profesionalnih vozača autobusa i kamiona koji su skoro uvijek na putu. 

"Ako uspijemo naći sredstva i mogućnosti da obučimo ove kategorije i osvježimo njihova znanja, mnogi životi će biti spaseni, a osim u Banjaluci, službe hitne medicinske pomoći nisu najbolje opremljene i nemaju mogućnosti da se odazovu i da pruže pomoć", kazao je Radović. 

Milenko Jaćimović, predsjednik Udruženja za unapređenje bezbjednosti saobraćaja iz Banjaluke, kaže kako su mnoge zemlje u kojima je bezbjednost saobraćaja na visokom nivou zakonom zabranile pružanje pomoći od strane nestručnih lica.

"Istraživanjem su došli do zaključka da je do više smrtnih slučajeva došlo zbog nestručnog pružanja prve pomoći nego nepružanjem pomoći. Novac ulažu u helikopterske jedinice  i punktove sa medicinskim vozilima kako bi se što prije došlo do mjesta nesreće", kaže Jaćimović.

Prema njegovim riječima, sistem obuke pružanja pomoći koji sprovode gradske organizacije Crvenog krsta nije loš, a doktori koji vrše obuku su stručni, ali bi i BiH trebalo da razmišlja o ulaganjima u stručne službe i njihovu opremu.

Željkica Ilić, sekretar Crvenog krsta Banjaluka, kaže kako se sa kandidatima za vozačku dozvolu ukupno radi devet školskih časova, od kojih je šet koncipirano kao teorija, a tri kao praksa.

"U teoriji se izučava pojam otvorenih rana, krvarenja, preloma, povreda zglobova, kako otkloniti opasnosti od ugušenja, a u praktičnim vježbama se uči kako pregledati povrijeđenog, kako staviti zavoj i gdje, kako osloboditi disajne puteve, kako izvući iz automobila osobu sa povrijeđenom kičmom i slično", kaže ona.

Ilićeva se takođe složila da je strah glavni faktor zbog kojeg se mnogi vozači ne usuđuju da pomognu povrijeđenima.