Vodenice Delića na Janji i danas melju: Kupci stižu iz Bijeljine, Teočaka, Tuzle… (FOTO)
Voda, vazduh, zemlja... na to smo ponosni, to je naše sveto trojstvo kažu podmajevičani. I danas se u vodenicama Delića melje zrnevlje različitog žita i pretvara u brašno, proizvodeći tu čudesnu melodiju.
"Umijeće mljevenja, voda ne obrće radno kolo više nego što može, to je 90 puta u minuti", priča nam Anđelko Delić.
Prvi Delić na rječici Janji sagradio je vodenicu prije dva i po vijeka.
Anđelko je na starim temeljima obnovio građevinu svog pretka Gavre.
On je doselio sa Ohrida, sa sobom je donio slavu Sv. Pentelejmon, donio je i umijeće vodeničasrtva.
U to vrijeme napravio je šest vodenica na potezu Priboj - Peljave.
Stari mlinovi i vodenice vijekovima su prehranjivale narod, a danas su prava rijetkost i, ako su sačuvane, predstavljaju istinsku turističku atrakciju.
Kod Delića se i danas melju kukuruz, pšenica, ječam, heljda.
"Kad god idem prema Bijeljini, ili u Republiku Srpsku, ja navratim ovdje. Uzmem brašna, heljdu, popričam malo sa Anđelkom", kaže za InfoBijeljinu Rešad Tihić iz Tuzle.
"Moja mama ima šećer, voli da jede proju, pa i zbog nje uzimamo", priča nam Gordana Stevanović.
Zbog njihovog brašna mnogi se vraćaju starim navikama – spremanju ukusnog i zdravog hljeba, ne samo u okolnim selima.
Ovdje svraćaju ljudi iz Teočaka, Tuzle, Ugljevika, Bijeljine i drugih gradova.
Nerijetko, Anđelko spremi neki od svojih specijaliteta.
"Pravim uštipke, proju, cicvaru, pšenični hljeb, ponekad ispečem i pile. Ide to meni od ruke iako nisam profesionalni kuvar", priča nam Anđelko.
Anđelko je istinski čuvar vodeničatstva na Majevici. Tu tradiciju nastavljaju njegovi sinovi Bogosav i Ivan.