Doktor porodične medicine Slobodan Marić, poznat u Crnjelovu i okolnim semberskim selima kao neko na koga pacijenti mogu računati 24 časa, duševni mir i zadovoljstvo našao je u voćnjaku od četiri dunuma.  Zasadio je autohtone sorte voća karakteristične za ove krajeve ali i smokve, sibirsku borovnicu i oplemenjeni šipak. Kada nije sa pacijentima dr Slobodan Marić je u svom voćnjaku. Sve što ima na  imanju izgradio je i zasadio svojim rukama.

-Tu odmaram, kako naš narod kaže, i mozak i dušu. Ima ulaganja, ima i posla, ali ništa mi nije teško. A kada nešto radite sa ljubavlju, rezultat ne može izostati - kaže dr Marić za portal InfoBijeljina.

Osim autohtonih voćnih vrsta, njegov  voćnjak krase i biljke neubičajene za ovo podneblje. Jesenas je zasadio 150 sadnica sibirske borovnice koja cvjeta i na temperaturi do minus 12, a  ovog proljeća je dala i po neki plod.

- Sibirska borovnica  uspijeva na svakom zemljištu ali je potrebno navodnjavanje ako hoćete da imate krupne i zdrave plodove. Ima čak 30% više minerala od američke borovnice a sadrži željezo i vitamine C, D, B.  Odlučio sam se za prirodnu proizvodnju u zemlji, dovoljno je samo navodnjavati i pokositi travu oko nje. Borovnica je zahvalna, ne trebaju joj posebni uslovi za skladištenje. Ono što se ne iskoristi dok je zrelo, može se držati u zamrzivaču a tako neće izgubiti dobra svojstva – kaže dr Marić. 

Još jedna biljka, netipična za Semberiju, koju je dr Marić zasadio je šipak. Oko 200 žbunova prve plodove će dati tek nakon tri godine. 

- Oplemenjeni šipak daje oko 5 kilograma po žbunu a ima dosta krupnije plodove. S obzirom da je to divlja biljka ne treba joj nikakvo održavanje, dovoljno je posijati oko šipka djetelinu koja  blokira rast ostalih korova – kaže dr Marić.

 

U njegovom voćnjaku razveden je sistem navodnjavanja - kap po kap,  bez kojeg ne bi bilo ni dobrog prinosa. 

Ljudima koji imaju mala dvorišta, a vole voće, savjetuje da na jednu voćku okaleme više sorti. Kao primjer navodi stablo sa 9 sorti krušaka, čiji slatki plodovi ne stižu u isto vrijeme pa iako ne možete nabrati velike količine, uvijek imate svježeg voća. U svom voćnjaku dr Marić kombinuje i jabuku i krušku, dunju i krušku a naročito ponosan je na stablo trešnje sa sortama Đurđevka i Sveta Nikolina. Volio bi da neko sa Instituta za voćarstvo dođe i popiše u jedinstven registar  imena ovih autohtonih sorti koje se u svakom selu drugačije zovu i da se one tako uvedu u matične knjige, kako bi se sačuvale od zaborava. 

Svoje voće doktor Marić cijedi kroz presu i pravi domaće sokove. Voće rado dijeli i prijateljima, a i svaki putnik prolaznik može se zasladiti plodovima iz voćnjaka koji je, kako kaže dr Marić, njegova oaza ljubavi i mira.