"Danas imam 6.500 stabala, od toga 6.000 jabuke i 500 stabala šljive - ukupno tri voćnjaka. Imam pet sorti jabuka: gala, fudži, zlatni delišes, genis mit i, najzastupljeniji, zasad ajdared jabuke", ističe on za Srnu.

Samo na površini od jednog hektara ima 3.800 stabala jabuka, a prvi zasad podigao je 2009. godine. Odmah, naredne godine, podignuti su stubovi i protivgradna mreža, jer, kako kaže Knežević, postoji problem sa mrazom.

"Koristim savremene metode. Što se tiče agrotehničkih mjera, pratim Evropu u svemu što možemo da nabavimo - nešto iz Srbije, a nešto iz inostranstva", napominje Knežević.

On navodi da se šljiva grose felicija pojavila prije šest godina, a karakteriše je krupan plod i medno žuta boja. Prošle godine, na toj parceli imao je 35 kilograma po stablu.

Knežević gotovo sve radi sam, uz pomoć svoje supruge Ružice. Povremeno, prilikom branja, rade i sezonski radnici.

"U posljednje dvije godine teško je naći sezonsku radnu snagu. Omladina koja hoće da radi uglavnom je otišla, a oni koji su ostali neće da rade", priča Vitomir.

Knežević podsjeća da protivgradna mreža koju ima štiti voćnjak od leda, mraza, ali i ožegotina na jabuci tako što slama sunčeve zrake, te usklađuje spoljnu temperaturu i temperaturu ispod mreže.

Vitomir sam orezuje voćnjak. "Imamo dva do tri mjeseca za orezivanje. Da bih obišao svaku voćku pređem 6,5 kilometara", navodi Vitomir.

"U planu je da širim voćnjake. To treba raditi dvije-tri godine", kaže on.

Kneževići ne prodaju proizvode na inostranom tržištu, ali kod njih dolaze oni koji kupuju robu iz hladnjače, koju potom plasiraju i na domaće i strano tržište.