U razgovoru za portal BN TV, Stevan govori o razlozima, izazovima i planovima iza njegove plantaže dunje.

Stevan, inače po struci vjeroučitelj u Šamcu, ovih je dana više vezan uz svoje nasade nego školske klupe. Kaže da je dunju u početku posadio iz hobija - "za sebe, da bih proizvodio rakiju" - ali da ga je ideja vrlo brzo navela da plantažu proširi. Prva plantaža ima hektar, uz dodatnih 0,2 ha u Obudovcu, a ove godine dunja je prvi put puštena u rod.

Prve godine i izazovi

Do tada je Stevan odstranjivao cvjetove kako bi biljke jače rasle.

"Po pravilu, dunja tek u četvrtoj godini treba da se pušta u rod", objašnjava on.

U svom nasadu koristi domaću sortu Leskovačku dunju, dok mu je oprašivač Vranjska dunja. Leskovačka sorta, poznata po dobrom prinosu, često se koristi u regiji. Ipak, Stevan nije ignorisao potencijal drugih sorti.

"Malo je postao izazov ovdje za uzgoj leskovačke dunje. Vidimo da se na našim terenima polako ulaže u strani sortiment koji prijeti da potisne našu dunju. Međutim, domaće je autohtono, ono što je bitno da gajimo ovdje na našim prostorima", priča Stevan.

U godini kada su vremenske nepogode uhvatile mnoge poljoprivrednike, Mitrovićeve dunje uspjeli su izgurati zahvaljujući sistemu za navodnjavanje i pažljivoj prihrani.

"Naše dunje su super podnijele ovu godišnju poteškoću u proizvodnji", kaže.

Ipak, ulaganja nisu mala. Stevan priznaje da na početku "čovjek misli da je to pomalo", ali kad se podvuče crta, brojke pokazuju suprotno - plantaža zahtijeva ozbiljna sredstva.

Porodični biznis

Stevan nema velike radne jedinice, oslanja se na pomoć ukućana i savjetodavne službe. Kaže da dunja nema mnogo štetočina, poneki "sitni problemčić" se pojavi, ali pravovremenom reakcijom uspije se reagovati.

U pogledu prinosa, optimističan je. Očekuje 20–25 kg po stablu, što bi na njegovoj plantaži iznosilo oko deset tona.

Država, prema njegovim riječima, ima programe podrške - od subvencija za gorivo do poticaja za nabavku mehanizacije. Stevan je u posljednje vrijeme nabavio frezu, pipalicu, atomizer, za što planira iskoristiti podsticaje.

Od sirove proizvodnje do prerade

Mitrović ne želi stati na sirovoj proizvodnji. U pogonima za preradu vidi budućnost:

"U idućim godinama planirani su mini pogoni - destilerija, proizvodnja sokova i slatka … možda proizvodnja kitnikeza, sireva od dunje…", priča on.

Kitnikez (sir od dunje, poznat i kao kotunjata) je tradicionalni slatkiš, naročito u Vojvodini i dijelu Srbije, a priprema se od dunja kuvanih uz dodatak šećera i limuna.

Stevan Mitrović je primjer poljoprivrednika koji je spojio tradicionalnu strast i promišljeni biznis. Dunja mu je postala ne samo usamljeni projekat za lične potrebe, već i ozbiljan voćnjak sa ambicijama prerade i plasmana. Iako put nije lak - ulaganja, rizici, konkurencija - on vjeruje da će plantaža vratiti sve što u nju uloži.