Sveti Ilarion je rođen 291. godine u Tavati, mjestu u blizini Gaze (Palestina). Njegovi roditelji nisu bili vjernici, ali su ipak odlučili da ga pošalju u najbolje hrišćanske škole u Aleksandriji (Egipat). Ilarion je odmah poslije škole odlučio da se zamonaši i postane učenik Svetog Antonija. Nakon školovanja vratio se u selo u blizini Gaze kako bi širio hrišćanstvo. Prema predanjima, redovno se susretao sa demonima koje je molitvom i krsnim znamenjem uvijek uspješno gonio od sebe.

Kasnije je bio poslat i da širi hrišćanstvo na Kipru, u Grčkoj, a potom i u Dalmaciji (današnja Hrvatska). Umro je na Kipru 372. godine, a sahranjen je u Isahiji (Palestina).

Postoji predanje da se Ilarion cijelog života borio sa demonima u svojoj glavi koji su ga plašili strašilima. Ilarion je zbog demona padao u komu, a ponekad je danima umio da bude odsutan duhom, gledajući u jednu tačku. Predanje kaže da je Ilarion demone uspio da otjera upornom molitvom, te da je tako dokazao da nikoga ko iskreno vjeruje u Boga ne može zaposjesti đavo.

Narodu je bio poznat kao učitelj i čudotvorac, a uvažavali su ga kako hrišćani, tako i nevjernici. Ilarion je, međutim, uvijek bježao od zahvalnosti i pohvala uz riječi: Teško meni, primih na zemlji platu svoju.

Zbog toga se nikada nije dugo zadržavao na jednom mjestu, već je od sela do sela bježao od ljudi kako bi se osamio u svojim mislima sa Bogom. Živio je u Misiru, u Siciliji, Dalmaciji i napokon na Kipru gdje je i preminuo oko 372. godine u 80. godini života.

Vjernici i danas smatraju da se treba moliti Svetom Ilarionu kada nekoga zaposjednu demoni, piše Telegraf.