FOTO: pixabay

To je radnja koja u nama ne izaziva ni trunku euforije, jer je doživljavamo kao beskorisnu, a pritom troši naše vrijeme i energiju.

Za svaki kućni posao uglavnom možemo da pronađemo kakvo-takvo opravdanje, da uvidimo njegovu svrhu i zato mu se prepustimo sa osmjehom. To, međutim, ne važi za pranje sudova - tvrdi Den Karlson sa Univerziteta u Juti.

On smatra da je to radnja koja u nama ne izaziva ni trunku euforije, jer je doživljavamo kao beskorisnu, a pritom troši naše vrijeme i energiju. Dok peremo sudove, ne možemo da budemo entuzijastični kao kada, recimo, uređujemo terasu i baštu ili kuvamo. U tim radnjama vidimo konkretan rezultat - lijepo uređen prostor za nas ili ukusno pripremljeno jelo. A pranje sudova je samo rutina bez primamljivog cilja, a uz to mora da se ponavlja svakog dana.

- Zbog toga uglavnom “kupujemo” vrijeme dok se konačno ne nakanimo da to uradimo - kaže Karlson. - Stalno pronalazimo nešto pametnije što možemo da uradimo ili nesvjesno ostavljamo komad hrane u tanjiru i šerpama, kako bismo imali opravdanje zašto ih još nismo oprali. To je neki psihološki trik, a zapravo čista samoobmana. Razumljivo je, naravno, da se ne radujemo kada nam posle ručka ostane hrpa sudova za pranje, baš onda kada tijelo (zbog unijete hrane) proizvodi serotonin i mozgu šalje informaciju da je vrijeme za drijemku.

A ukoliko smo čistunci, odustaćemo od odmora i ipak prionuti na posao, koji će nam unijeti nervozu. Ali šta da se radi kad se sudovi, prije ili kasnije, moraju oprati.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )