Vidovdan, veliki praznik koji je nastao u čast starog slovenskog boga Svetovida, prati niz običaja koji su nadživjeli zub vremena. Naši preci su vjerovali u Svetovida i prije nego što su prihvatili hrišćanstvo, a prvo vjerovanje koje se dovodi u vezu sa Vidovdanom je da to praznik kad se "otvaraju oči" i "vidi ono što je do tad bilo skriveno".

Prema narodnim predanjima, slovenski bog Svetovid povezuje sa liječenjem očnih bolesti, pa otud i običaj da se za Vidovdan koristi vidova trava, poznata još i kao vidovčica za veliki broj rituala koji će "predskazati" budućnost i donijeti dobro zdravlje.

Običaji za Vidovdan

Djevojke su uoči Vidovdana stavljale stručak vidove trave ispod jastuka, djetelinu sa četiri lista, malo hljeba i pokoje zrnce soli kako bi im Sveti Vid kroz san otkrio kako će izgledati njihov budući suprug sa kojim će dijeliti hljeb i so do kraja života.

- Vide, Vide! Tako ti soli i hljeba, zemlje i neba, kaži mi ko će mi biti suđen. Neka mi izađe na san.

Djetelina sa četiri lista je korišćena za bajalicu: “Ako je moj suđeni daleko – evo mu djetelina od četiri krila neka k’ meni doleti”.

Običaj je, takođe, da se za Vidovdan ustane prije zore i pogleda u sunce, izgovarajući molitvu za dobar vid. Ta molitva glasi:

- Oj Vido, oj Vidovdane, daj mi vid dok sam živ!

Potom bi trebalo da uslijedi umivanje vodom u kojoj je odstojala trava vidovka, jer se vjeruje da ova biljka ima iscjeliteljske moći.

Vjerovanja za Vidovdan

Ako je za Vidovdan vedro, odjeću bi trebalo iznijeti napolje da se provjetri i napuni pozitivnom energijom.

Ako je za Vidovdan oblačno, trebalo bi "prekrstiti" oblake kako bi Sveti Vid poslao blagotvornu kišu za usjeve.

Vjeruje se da bi na Vidovdan trebalo jesti zrelo voće, kako bi cijela godina bila slatka. U nekim krajevima Srbije važio je običaj da se na Vidovdan u dvorište iznose kese sa novcem kako bi se provjerilo koliko je prethodna godina bila uspješna i berićetna.

U srpskom narodu postoji izreka: "Kakvi smo za Vidovdan, takvi ćemo biti cijele godine". Zato je posebno važno da na ovaj veliki praznik ustanemo rano, umijemo se vodom u kojoj je stajala vidovčica, dan počnemo molitvom u dubokoj vjeri, postavimo jasne ciljeve, oprostimo drugima, posjetimo bolesne rođake i prijatelje i "otvorimo oči" za sve ono na šta smo "žmurili" prethodne godine - da se suočimo sa sopstvenim slabostima i damo sve od sebe da ih pobijedimo.