"To je praznik nad praznicima, povodom dana vaskrsnuća Isusa Hrista. Prethodi mu sedmonedeljni post, a svaka sedmica tog posta ima poseban naziv", rekla je Tanjugu etnolog Narodnog muzeja u Čačku, Snežana Šaponjić Ašanin.

Tako se posljednja sedmica posta naziva strasna i njoj se obilježava Hristovo stradanje, kome je prethodila tajna večera, a potom i raspeće na Veliki petak, koji predstavlja najtužniji hrišćanski praznik, zbog žalosti za pogubljenim Isusom.

Ašanin objašnjava da Hristovo vaskrsenje u nedjelju predstavlja dokaz da se život rađa poslije smrti, čime je razuvjerio sve nevjernike, i dokazao im da postoji svevišnji Gospod koji odlučuje o sudbinama i životima svih ljudi.

"Vaskrs je pokretan praznik, jer je povezan sa mesečevim menama, i može varirati i po mesec dana. Povodom ovog praznika farbaju se jaja, a veruje se da je jaje koje je Bogorodica donela na Hristov grob postalo crveno, jer su nevernici smatrali da će on oživeti ukoliko jaje pocrveni. Zato se ona mahom farbaju u crveno, naročito prvo jaje, koje ima veliki značaj u našoj kulturi, ono čuva dom i porodicu do naredne godine, to jest Vaskrsa", kaže Ašaninova.

Prema njenim riječima, vremenom su uvedene i druge boje, a pored farbanja, koje datira od davnina, šaranje je novijeg porijekla i seže dva ili tri vijeka u prošlost.

Na jajima se mogu naći mahom hrišćanski simboli, ali i sve što ljudi smatraju da je prikladno i što predstavlja ono što žele da se dogodi u budućnosti, kako bi se želje ostvarile snagom praznika.

Ona napominje da je sada rasprostranjeno uvjerenje da se jaja moraju ofarbati na Veliki petak, ali postoje i mišljenja da to ne treba raditi tog, najtužnijeg dana, kada se ni vatra ne pali, pa se jaje ne može skuvati i obojiti.

"Važno je da se to uradi do Vaskrsa, koji pada u prolećne mesece, kada se budi priroda i vegetacija, što praznik, prema verovanju, podstiče, u čemu se ogleda isprepletanost hrišćanskih i paganskih simbola", dodaje etnolog.

Ona navodi da postoji vjerovanje da se jaja ne smiju bacati već da se moraju vratiti prirodi iz koje su uzeta, pa se ona tako ostavljaju u voćnjacima, baštama i njivama, kako bi podstakla plodnost.

Vaskrs je praznik radosti, ljubavi i sloge, tog dana se porodica okuplja kao znak jedinstva ne samo nje, već i čitavog hrišćanskog svijeta.

Iako post prethodi Vaskrsu, Veliki petak je dan najstrožeg podvizavanja za vjernike, koji je posebno važan, a post se prekida na dan Hristovog vaskrsenja.

Prema njenim riječima, najvažnije je da se za vrijeme vaskršnjih praznika okupi porodica, jer je Vaskrs praznik sloge i ljubavi gdje jedni drugima ukazuju poštovanje.

Priprema se bogata trpeza, a jaja se mogu farbati najrazličitijim bojama kao simboli radosti, snage i ljepote.

Svaka boja ima posebnu simboliku - crvena odlikuje radost i prvo jaje ofarbano tom bojom ima ulogu čuvarkuće, objašnjava ona.

Ašanin Šaponjić navodi da je zelena boja - boja buđenja prirode, trave, žuta boja Sunca i klasja, plava predstavlja bezgraničnu nebesku ljubav, dok ljubičasta predstavlja znak ljupkosti i ljepote.

"Ukućani bi se ritualno omrsili vakršnjim jajetom, kucali bi se odmah po buđenju i potom jeli. Iz jajeta nastaje novi život, pa se smatralo da će tako u narednom periodu napredovati život i zdravlje. Mesi se vaskršnji hleb u čije središte se stavlja crveno jaje, kako bi se njegova snaga prenela i na rod na njivama, odnosno na žito i brašno", ističce Ašanin.

Ona kaže da vrijeme čini svoje, pa novije generacije imaju neke nove želje i idole koje žele da predstave na jajetu, poput knjiga, rada, zanata i svega što smatraju da će snaga tog uskršnjeg jajeta, tog vaskrsenja učiniti da čitava porodica, zajednica krene naprijed u duhu hrišćankske vjere.

Kao što se za Božić tradicionalno sprema prase, tako se za Vaskrs priprema jagnje.

Za razliku od dana Hristovog rođenja koji obiluje običajima paganskog porijekla, za Vaskrs su mahom vezani hrišćanski simboli i rituali, koji slave život poslije smrti, pa je sve čvrsto vezano za to značenje i simboliku.