Međutim, sve više je onih koji se vraćaju analognoj fotografiji, onih koji u duši nose umjetnost i koji imaju potrebu za istinskim stvaralaštvom. Strpljivo čekaju momenat inspiracije da bi se kroz objektiv saživjeli sa slikom koju vide, a onda sa velikim uzbuđenjem iščekuju rezultate svog rada, izradu filma. Među njima su i banjalučki fotografi koji su podijelili svoja iskustva i savjete, složni u jednom, da se analognim aparatom više promišlja. Veliki zaljubljenik u analognu fotografiju je i Dejan Selaković, čije radove već godinama gledamo na izložbama banjalučkog Foto-kino kluba, gdje je, kako kaže, stekao elementarna znanja o analognoj fotografiji. Maksimalno posvećen ovoj vrsti fotografije napravio je ličnu laboratoriju, jer je uvidio da je nemoguće uslužno razviti film u foto-radnjama ili kod nekog.

- Kvalitet razvijanja filmova rapidno se degradirao sa pojavom digitalne fotografije. Shvatio sam da ako želim da se ubuduće bavim ovim, moram imati kompletan proces pod svojom kontrolom. Moja laboratorija nije komercijalna, jer služi mojim potrebama, ali pomoć i svoje usluge pružam svima koji mi se obrate. Čak i iz zemalja okruženja mi neki fotografi šalju filmove na razvijanje, jer razvijam sve vrste i formate filmova, što je bila retkost i pre dvadesetak godina - objašnjava on.

Kada za stvaranje fotografija upotrebljavate film, onda ste, ističe Selaković, mnogo pažljiviji i ne pravite mnogo nepotrebnih snimaka, da biste dobili jedan dobar.

- U tom slučaju se čovek mnogo više fokusira na motiv i ono što vidi u tražilu nego na opremu. Tada su šanse za dobru fotografiju puno veće - rekao je ovaj fotograf, naglašavajući da je rad sa filmom - rad na stvaranju fotografija, a ne demonstracija tehnoloških dostignuća opreme.

Sa starim aparatom iz sedamdesetih godina, dodaje, mogu se dobiti dobre, ako ne i bolje fotografije nego sa preskupim aparatima koje nam danas tržište servira.

- Upali smo u potrošačku zamku, kao i u svim drugim oblastima. Ljudi su u zabludi, jer misle da su za dobru fotografiju potrebni skupi i najnoviji fotoaparati, naprotiv - smatra Selaković.

Kada fotografiše na film trudi se samo da uoči što bolji motiv.

- Gotovo da nisam ni svestan aparata nego samo gledam kroz tražilo. To je poseban doživljaj, u kojem prestajete da budete svesni opreme, poistovećujete se sa motivom i uranjate u tu priču čitavom svojom dušom i čulima. To je zapravo istinsko uživanje u fotografiji - ispričao je Selaković.

U tom procesu neizvjesnosti uživa i Nina Sladojević, koja se za rad sa analognim aparatom zainteresovala još na drugoj godini studija na banjalučkoj Akademiji umjetnosti.

- Film nosi svoju estetiku te mnogi poznati režiseri, kao što je npr. Kventin Tarantino ili Kristofer Nolan i dalje koriste film, kao i nebrojeni fotografi upravo zbog iste te estetike koja se ne može dobiti digitalno. Tu je i svakako print fotografije na papiru, gdje filmsko zrno izgleda drugačije od digitalnog - priča Sladojevićeva.

Rad sa analognim fotoaparatima, podsjeća i ona, zahtijeva koncentraciju.

- Na većini SLR fotoaparata je manuelno podešavanje osvjetljenja (koje zavisi od blende, brzine okidanja i ISO osjetljivosti) i oštrine te ako previdimo bilo koji od ovih faktora ne možemo očekivati dobar rezultat. Lično volim da eksperimentišem sa različitim modelima fotoaparata i vrstama filmova i iako rezultat upravo ovoga može nekad biti razočaravajući, kad napravim dobar snimak sa filmom ne mogu da zamislim nijedan drugi format koji bi to postigao - rekla je ona.

Bez obzira na to što bi neke ideje mogla sprovesti i digitalnim aparatom, umjetnica Viktorija Banda se radije odlučuje za analogni proces.

- Analognim je više čarobno, prirodno, svježe. Volim tu teksturu, boju, zanimljivije je. Kod mene uvijek postoji taj osjećaj da će mi možda cijeli film propasti. Ponekad zaboravim šta sam fotografisala i onda sebi kažem: "Jao, pa ja se ne sjećam ove fotografije!", što mi je baš super - ispričala je Banda.

Taj ograničavajući broj snimaka na 24 ili 36 fotografija motiviše i fotografa Borislava Brezu, kao i njegove kolege, jer im ne ostavlja prostor da nekvalitetno rade.

Za njega lično zanimljiva fotografska tehnika je dupla ekspozicija, u kojoj se dvije ili više različitih fotografija stapaju u jednu i izvodljiva je samo korišćenjem filma.

- Pored volje, ideje i dobrog kadriranja za kvalitetne rezultate fotografisanja analognim putem potrebno je obratiti pažnju na par tehničkih stvari, kao što su fokusiranje, otvor blende, brzina zatvarača i slično. Takođe je jako bitan izbor filma, zavisno od toga kakve rezultate želite. Nakon uspješno obavljenih navedenih stavki i procesa razvijanja svoje radove ćete više cijeniti. Probajte! - savjetuje Brezo.