Ekološki čist i uređen prostor, odgovarajuća temperatura vazduha, iskustvo, znanje i stručnost samo su neki od uslova da bi se krenulo sa uzgojem šampinjona na sopstvenom gazdinstvu.
Sve ovo danas posjeduje Spomenko Pejić koji se prije sedam godina prihvatio ovog posla.
Iz godine u godinu, proizvodnja se širila, pa je trenutno u tri komore smjestio 150 džakova. Uspješan uzgajivač trebao bi da po jednom džaku bere pet kilograma šampinjona, ali u krajnjem ishodu berbe glavnu ulogu igra kompost koji kaže nam Spomenko danas i nije zavidnog kvaliteta.
Svaka proizvodnja zahtijeva poseban tretman pa tako i ova. Nekoliko lančano povezanih aktivnosti ne bi trebalo propustiti ako se krenulo po dobar rezultat ovog posla, pa nakon što kompost hermetički upakovan stigne na imanje Pejića, potrebno je uraditi sljedeće.
Za potpuni uspjeh u ovoj proizvodnji a kako bi se mogućnost za pojavu bolesti svela na najmanju mogućnu mjeru, neophodan je kvalitetan kompost.
Lakše je proizvoditi šampinjone tokom zime nego tokom ljetnjeg perioda kaže Spomenko, pojašnjavajući da se usljed visokih temperatura kompost koji je bogat đubrivima brže zagrije, a da ne bi došlo do problema tokom proizvodnog procesa kompost je neophodno rashladiti.
Tokom jedne godine u jednom gajilištu obično se obavi šest berbi i koliku god količinu da iznese iz jedne komore, Spomenko je svjestan da je šampinjon koji je proizveo izuzetno dobrog kvaliteta.
U posao oko uzgoja šampinjona uključila se cijela porodica Pejić.
Iako volje ima, uslova za širenje proizvodnje za sada nema. Međutim, i ovaj posao je neizvjestan za sigurnu računicu jer kako kažu Pejići ako se proizvodnja u dvije komore uspješno izvede do kraja, i ako u međuvremenu ona u trećoj zakaže, gubitak na krajnjem prihodu se itekako osjeti.
S toga se Pejići nisu oslonili samo na dohodak od ovog posla, pa u međuvremenu se bave i proizvodnjom sapuna od kozijeg mlijeka, palminog, kokosovog i maslinovog ulja.
Ipak uzgoj šampinjona je Pejićima posao kojem su se naročito posvetili.
Osim što se savjeta struke pridržavaju i razmjenjuju i iskustva sa još desetak uzgajivača ovih gljiva u Semberiji. Iako ih na ovom području ima Udruženje nisu osnovali, pa tako nisu uspjeli ni ostvariti neku podršku u ovom poslu. U Federaciji je kažu slika po ovom pitanju drugačija jer se šampinjon u tom entitetu tretira kao poljoprivredni proizvod, dok je kod nas sasvim druga priča kaže nam Spomenko.