Zoran Obradović, šef DNK laboratorije Zavoda za sudsku medicinu RS, kazao je da  u prosjeku godišnje stigne od 60 do 70  zahtjeva za utvrđivanje očinstva, a svaki treći ili četvrti testirani muškarac nije otac djeteta.

"Trećina slučajeva su zahtjevi po nalogu suda, uglavnom žena koje dokazuju očinstvo, a dvije trećine po privatnom zahtjevu koji pokreću muškarci", kaže Obradović.

On dodaje da privatne zahtjeve uglavnom podnose očevi koji sumnjaju ili imaju neku informaciju da dijete nije njihovo.

"Od 20 do 30 odsto su negativna očinstva, odnosno podnosilac zahtjeva nije otac djeteta. To je procenat koji se uklapa u evropske, ali i svjetske prosjeke. Dakle, svaki treći ili četvrti testirani muškarac nije otac djeteta", naveo je Obradović.

Prema njegovim riječima, za podnošenje ovog zahtjeva ne treba saglasnost majke ako je muški roditelj upisan u matičnu knjigu rođenih kao otac djeteta.

"Zakon o porodičnim odnosima propisuje da otac koji sumnja da dijete nije njegovo može podnijeti sudu zahtjev za utvrđivanje očinstva do navršene prve godine djeteta, ali ima mogućnost to učiniti i kasnije u slučaju dobijanja informacija koje ukazuju da ima osnovanu sumnju", ističe Obradović.

Kako priča Obradović, prilikom saopštavanja rezultata nailaze na različite reakcije kod očeva.

"Dešavalo se da budu presrećni zbog rezultata, a dešava se da budu i razočarani, nezadovoljni. Znalo se desiti da prilikom saopštavanja rezultata bude i svađe, ali nije bilo nikakvih ekstremnih slučajeva", rekao je Obradović za "Nezavisne".

Dodaje da je utvrđivanje očinstva moguće i dok je beba još u majčinom stomaku, tačnije pred kraj prvog tromjesečja trudnoće.

Obradović je rekao da u Zavod ne stižu samo zahtjevi za utvrđivanje očinstva iz RS i BiH, već i iz susjednih država Srbije i Hrvatske.

U Institutu za genetičke resurse i biotehnologiju u Sarajevu godišnje bude podneseno do 80 zahtjeva za testiranje očinstva.

"Svaki četvrti do peti rezultat bude negativan", kazala je Jasmina Hindija-Čakar, šef laboratorije za forenzičku genetiku u Institutu, te ističe da zahtjevi mogu biti privatnog karaktera ili po nalogu suda.

Od osoba koje žele izvršiti testiranje, objašnjava Hindija-Čakarova, prikuplja se uzorak bukalne sluznice, ali i krv, dlaka, opušak ili žvaka, tačnije sve ono što sadrži DNK.

"Kad govorimo o rezultatima, reakcije su dvojake - neko želi, a neko ne želi da bude otac. Znalo se desiti da se obraduju ukoliko rezultati pokažu da nisu očevi", ističe Hindija-Čakarova.

Ivan Šijaković, sociolog, kazao je da postupak utvrđivanja očinstva posebno na odrasliju djecu djeluje neprijatno.

"Za djecu koja su u osnovnoj ili srednjoj školi to je brutalan postupak, jer je nemoguće to uraditi u tajnosti", kazao  je Šijaković.

Prema njegovim riječima, pokretanje postupka za utvrđivanje očinstva u većini slučajeva kada su djeca odraslija nepovoljno utiče na njihovu psihu, jer se dijete već naviknulo i formiralo svoj stav o ocu.

"Svaka provjera i sumnja djeluju frustrirajuće na dijete", dodao je Šijaković.