Utakmica za peto mjesto protiv Češke na Svjetskom prvenstvu u Kini (subota, 14.00) mogla bi da bude i poslednja za Aleksandra Đorđevića na klupi reprezentacije Srbije. Ugovor sa Košarkaškim savezom Srbije ističe mu zaključno sa Mundobasketom i, skoro izvjesno, naš nacionalni tim dobiće novog selektora za olimpijske kvalifikacije naredne godine.

Legendarni "Sale nacionale" sam je planirao da se povuče posle Mundobasketa, na kojem su takmičarski ciljevi dobacivali do zlatne medalje. Činjenica da je reprezentacija podbacila na svjetskoj planetarnoj smotri učvrstiće njegovo uvjerenje da je došao trenutak da kormilo reprezentacije prepusti drugom.

Nema dileme da je najbolje riješenje za klupu "orlova" Igor Kokoškov, trenutno asistent u stručnom timu Sakramento Kingsa, koji se već dokazao kao selektor titulom sa Slovenijom na Evrobasketu 2017. u Istanbulu. Kokoškov je i prije Đorđevićevog imenovanja bio ozbiljan kandidat za najosjetljiviju poziciju u srpskoj košarci, ali je tadašnji potpredsednik KSS Dejan Bodiroga poklonio povjerenje svom nekadašnjem saigraču iz nacionalnog tima.

I nije pogriješio. Sale je preuzeo reprezentaciju posle tri sušne godine (EP u Litvaniji 2011, propuštene OI u Londonu 2012. i EP u Sloveniji 2013) i na Svjetskom prvenstvu u Španiji 2014. osvojio srebrnu medalju. Do zlatne, protiv onakvog američkog tima, nije se moglo doći.

Do Svjetskog prvenstva u Kini, najslabiji plasman pod njegovom trenerskom rukom bilo je četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu 2015. u Francuskoj. Na Olimpijskim igrama u Riju 2016. osvojio je srebrnu medalju, prvu na najvećoj svjetskoj smotri još od Atlante 1996.

Godinu kasnije, na Evropsko prvenstvo u Istanbulu odveo je otkazima i povredama osakaćenu ekipu do finala. Mnogi smatraju da tu utakmicu za trofej protiv Slovenije nije smio da izgubi. Možda i nije, ali taj poraz, kao ni neuspjeh na Mundobasketu u Kini, ne mogu da zamrače njegova selektorska dostignuća.

Nema sumnje da je rođeni takmičar kao što je Đorđević ciljao bar jednu zlatnu medalju i u svom mandatu prvog trenera nacionalnog tima. Nije mu ispunjena želja da sluša himnu Srbije kao selektor, ali uvijek će biti jedan od onih koji su najviše zadužili našu košarku. U tome je vjerovatno šampion.