Više od stotinu napuštenih pasa u Bijeljini sklonjeno je sa ulice i pronašlo dom, zahvaljujući Udruženju za zaštitu životinja Aska u Bijeljini, rekla je Srni aktivista ovog udruženja Sanja Simikić.
Ona kaže da Udruženje čini sedam žena koje su se okupile putem društvene mreže "Fejsbuk" polovinom prošle godine i preko svoje stranice od tada uspješno obezbjeđuju donatore i udomitelje za pse lutalice i napuštene pse smještene u gradski azil.
Pas je čovjekov prijatelj, a prijatelj se ne kupuje, već zaslužuje - sa ovom porukom aktivisti Udruženja za zaštitu životinja "Aska" pozivaju ljude da udome napuštenog psa i tako spase jedan život.
Simikićeva ističe da su svi podaci i fotografije pasa sa udomiteljima objavljene na njihovoj "Fejsbuk" stranici, a, osim u porodicama sugrađana, za neke napuštene pse dom su pronašli i u NJemačkoj.
"Udomitelji napuštenih pasa većinom su porodice sa djecom u Bijeljini i poneka djevojka. Najlakše se udome štenci, ali bilo je i primjera da smo pronašli dom za odrasle pse", kaže ona.
Tako je jedan odrastao pas, običan crni mješanac, koji je preživljavao u podrumu gradske višespratnice, nedavno pronašao dom u porodici žene iz Dubrava kod Brčkog koja živi i radi u NJemačkoj.
"Ciljevi našeg rada su smanjenje broja pasa lutalica zalaganjem za njihovu sterilizaciju i kastraciju, te zbrinjavanje i liječenje bolesnih pasa i volonterski rad da se napuštenim psima obezbijedi dom", kaže Simikićeva.
Prema njenim riječima, Bijeljinka koja živi i radi u NJemačkoj stalni je donator i plaća sterilisanje pasa koji budu udomljeni iz gradskog azila.
Redovna cijena sterilisanja je 85 KM, ali veterinari u Bijeljini ovu uslugu naplaćuju 65 KM za pse koji se udomljavaju.
"Sterilizacija nije grijeh - grijeh je baciti kučiće i napustiti ili zanemariti psa", naglašava Simikićeva.
Ona kaže da im se u borbi za dobrobit životinja dogode i porazi, uprkos svim nastojanjima da pomognu napuštenim i povrijeđenim psima.
Ponekad su prinuđeni da ih nakon izlječenja vrate na ulicu, a u proteklih 10 mjeseci eutanazirana su četiri psa kojima više nisu mogli da pomognu ni veterinari ni aktivisti Udruženja.
"Psi najviše stradaju, a najmanje su krivi, sve je do ljudi, pas nije birao vlasnika, već je vlasnik birao psa", ističe Simikićeva.
Ona kaže da aktivisti Udruženja "Aska" svake subote posjećuju azil u Bijeljini, hrane pse uklonjene sa gradskih ulica i druže se s njima.
Na nekoliko lokacija u gradu svakodnevno hrane pse lutalice, pretežno noću, da izbjegnu probleme sa ljudima koji ne razumiju njihovu ljubav prema životinjama.
Simikićeva je vlasnik dva psa koji žive u njenoj porodici, a svog prvog psa udomila je sa ulice.
Svima koji žele da drže psa ili da ga udome ona poručuje da dobro razmisle o svojoj odluci, o tome da li imaju vrijeme, prostor, finansije i, iznad svega, ljubav da postanu odgovoran vlasnik psa.
Vidjela je, kaže, teške posljedice trenutnog ljudskog interesovanja i ljubavi koje kratko traju, nemar i zapuštanje pasa i nerazumijevanje da pas ima osjećanja i da pati kada ga čovjek napusti.
"Mijenjam svog psa za nekog manjeg", citira Simikićeva jednu od poruka sa društvenih mreža koje ukazuju na pogrešno shvatanje da su psi igračke u svijetu ljudi.
Prema njenim riječima, u takvoj igri zdravi i napušteni psi su žrtve masovne eutanazije pod izgovorom nedostatka sredstava za brigu o njima