U njihovoj najnovijoj Studiji je naglašeno da poboljšanje transparentnosti duga zahtijeva zdrav pravni okvir za upravljanje javnim dugom, integrisane sisteme evidentiranja i upravljanja dugom, kao i poboljšanje u globalnom praćenju duga. 

 

“Međunarodne finansijske institucije, dužnici, kreditori i druge zaintresovane strane, kao što su agencije za kreditni rejting i civilno društvo, svi imaju ključnu ulogu u podsticanju transparentnosti duga”, istaknuto je u Studiji.

 

Dodaje se da je Studija otkrila da čak 40 odsto zemalja sa niskim dohotkom nije objavilo nikakve podatke o svom državnom dugu više od dvije godine. 

 

“Mnoge zemlje u razvoju se sve više oslanjaju na kredite podržane resursima – u kojima vlade obezbeđuju finansiranje stavljajući buduće tokove prihoda kao kolateral”, navodi se u Studiji. 

 

Ekonomista Igor Gavran u izjavi za CAPITAL kaže da bi svako zaduživanje države na svim nivoima trebalo biti transparentno, nezavisno od vanrednih okolnosti poput pandemije. 

 

“Zaduženja na držvanom nivou uglavnom su najtransparentnija iz jednostavnog razloga što se uglavnom odnose na takve izvore koji zahtijevaju transparentnost kao jedan od uslova zaduženja (MMF, Svjetska banka, EIB, EBRD, EU…), a ta transparentnost obično opada ako povjerilac na njoj ne insistira, što znači da domaćim vlastima transparentnost uglavnom mora biti nametnuta”, pojasnio je Gavran.

 

Kako navodi, najveća entitetska zaduženja putem emisije vrijednosnih papira na domaćem tržištu ili u slučaju Republike Srpske na stranim berzama su formalno transparentna i javno se obavljaju. Međutim, ne znamo ko je povjerilac niti mijenja li se on nakon primarne emisije, što je, kako objašnjava, posebno vjerovatno u slučaju stranih berzi. 

 

“Nisu uvijek jasna ni sva prava i obaveze u slučaju nemogućnosti izmirenja obaveza. Na primjer, ne znamo hoće li vlasti posegnuti za prodajom javne imovine ili ipak ustupanjem te imovine povjeriocu i može li biti zloupotreba i korupcije u smislu da se namjerno propusti plaćanje duga da bi se nekome tako potpuno netransparentno ustupila javna imovina”, upozorio je Gavran.

 

Ipak, kako dodaje, najveći problem zaduživanja vlasti u BiH nije netransparentnost zaduživanja koliko je netransparentnost utroška sredstava i nenamjenska potrošnja.

 

“Ako su svi detalji zaduženja javno objavljeni to jeste pozitivno, ali postaje sekundarno ako su ta sredstva nenamjenski utrošena i stvorena obaveza s malim ili nikakvim efektima za građane i privredu. Takvo nenamjensko trošenje čini svaki dug daleko težim za vraćanje jer jednostavno ništa korisno nije učinjeno s novcem čime bi se sposobnost otplate povećala, nego vode ka spirali zaduživanja i pokrivanju prethodnog duga novim dugom, uglavnom sve nepovoljnijim”, zaključio je Gavran