Istovremeno, Aleksa ne malom broju porodica određuje i raspored namještaja u sobama da bi izbjegli negativnu energiju koja dolazi od podzemnih voda.

Aleksa je nalazio na stotine mjesta za kopanje bunara širom Semberije. Uvijek je, u svakoj prilici, znao gdje treba kopati kako bi vlasnik zemljišta došao do pitke vode.

Pronalazio je vodu i na tridesetom metru ispod zemlje. Posljednji bunar koji se kopao zahvaljujući Aleksi je nedaleko od njegovog domaćinstva.

"Od mog dvorišta nekih 400 metara vazdušne linije. Pronašli smo pitku vodu na dubini od 17 i po metara, nedavno kad su one velike suše bile. To je bilo kod komšije Gordana", priča za InfoBijeljinu Aleksa.

Prije devet godina se počeo baviti ovim hobijem, kada je, objašnjava, osjetio neku posebnu hladnoću na rukama prilikom kopanja jednog bunara u njegovom selu. Od tada u njegovim rukama, kada naiđe na podzemne tokove, rašlje se počinju pomjerati.

"Imam dosta uspjeha u pronalasku, lociranju, nalaženju najačih čvorišta. Veliki su u kapaciteti vode. Iz pravaca Gučeva i Majevice su najzdravije vode", tvrdi Aleksa.

Aleksa svoje, kako ih zove "instrumente", ne koristi samo za pronalaženje pitke vode, u ovom brežuljkastom dijelu Semberije, mnogima je do sada odredio raspored namještaja u sobama i savjetovao kako da izbjegnu negativnu energiju.

"Čvorovi vodeni koji se pojave su štetni. Ljudi imaju nesanicu, bolove u glavI, migrene ako spavaju na tim vodenim čvorovima. To se riješi jednostavnim pomjeranjem kreveta u jednu stranu. Radiesetezisti koriste L antene, rašlje, lake i teške. Sa viskom kao osnovnim sredstvom različitih oblika", objašnjava Sekulić za InfoBijeljinu.

Aleksi se sa otkrivanjem vodenih čvorišta javila želja i za voćarstvom jer je, kaže, u njemu potrebno mnogo vode, a najbolje je navodnjavanje "kap po kap".

Zasadio je 1.050 stabala šljive i višnje na dva hektara. Kada ne pomaže drugim ljudima kao rašljar on je voćar. Posvećen voćarstvu u penzionerskim danima.