Najčešće tegobe tiroide vezane su za tri vrste oboljenja: hipertireozu (povećano lučenje hormona), hipotireozu (smanjeno lučenje hormona) i tireoiditise (akutne, hronične i subakutne upale), od kojih je najčešće Hašimoto oboljenje.

Bolest žena

Ovu bolest prvi je opisao japanski liječnik i naučnik dr. Hakaru Hašimoto i po njemu je i dobila ime. Bolest nastaje kada ćelije imunog sistema izazovu oštećenje i postepeno razaranje vlastitog tkiva štitne žlijezde.

Uglavnom „napada” ženski spol, veoma rijetko muški, a obično se dijagnosticira između 40. i 50. godine. Nažalost, sve više obolijevaju i vrlo mlade djevojke.

Hašimoto sindrom se razvija sporo. Simptomi su blagi pa se može pomiješati sa depresijom. Počinje blagim uvećanjem štitne žlijezde, koje se često otkriva slučajno, na rutinskom pregledu.

Pacijenti se uglavnom žale na umor, pospanost, oticanje, dobijanje ili gubitak težine, tromost pokreta, usporenost misli i govora, neurednu stolicu i menstruaciju, suhu kožu, nepodnošenja hladnoće i zbog pojave čvora, strume na štitnoj žlijezdi.

Za sada nisu u potpunosti razjašnjeni uzroci koji pokreću autoimuni proces u ovoj žlijezdi. Utvrđeno je da nasljeđe igra značajnu ulogu u pojavi oboljenja, kao i pušenje, a u posljednje vrijeme primijećeno je da pokretač može biti i hronični stres.

 Važne hormonske analize

Ranije su čvorovi nepotrebno operirani da bi se histopatološkom analizom potvrdila dijagnoza. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike o simptomima, hormonskih analiza, ultrazvučnog pregleda... Do konačnog prepoznavanja bolesti nekad prođe više nedjelja, čak i mjeseci.

Određivanje titra antitijela u krvi jedan je od kriterija za postavljanje dijagnoze Hašimoto tireoiditisa. Visok titar antitijela u krvi ukazuje na jači oblik upale u štitnoj žlijezdi.

Bitno je smanjiti stres

Bolest nije opasna po život. Blagovremeno otkriven i adekvatno liječen Hašimoto tireoiditis ima dobru prognozu. Liječenjem se treba uspostaviti normalan nivo hormona u krvi.

Već nakon dva mjeseca terapije pacijent se osjeća kao preporođen. Ukoliko se, međutim, poremećaj kasno otkrije i na neodgovarajući način liječi, bolest će napredovati, a simptomi će se pogoršavati. Može doći i do niza komplikacija, kao i do nepovratne promjene tkiva štitne žlijezde.

Kod niskih hormona T4 i T3, a visokog TSH radi se o hipotireozi, smanjenoj funkciji štitne žlijezde. U tom slučaju pacijent doživotno mora piti lijekove kojima se nadoknađuje hormon štitne žlijezde, uz prethodno određivanje i kontroliranje doze.

Stres je jedan od direktnih uzroka nastanka Hašimota pa ako se on ne otkloni, ma šta radili mimo toga, velike su šanse da do izlječenja ne dođe. Zato ima smisla primjena psihoterapije u liječenju.

Osim toga novim istraživanjima je dokazano da i upotreba selena smanjuje antitijela i usporava uništavanje štitne žlijezde. U nekim slučajevima nije potrebno liječenje, ali je obavezno pratiti ovo stanje.

Uredan san, redovna, raznovrsna ishrana bogata voćem, povrćem, žitaricama kao što su integralna riža, kukuruz, heljda, plava morska riba, kao i nemasna mesa umnogome smanjuju rizik od razvoja Hašimoto sindroma.

Važno je unositi i jod (nedostatak joda u ishrani glavni je uzrok hipotireozi) putem jodirane soli ili namirnice bogatih jodom (riba, plodovi mora).
Boravak u prirodi i redovna fizička aktivnost koje doprinose boljoj cirkulaciji i popuštanju napetosti, kao i uvođenje vitamina D3 i selena također mogu doprinijeti da ne dođe do razvoja čvorića na štitnoj žlijezdi.

Pet faza bolesti

U početku ne postoji nijedan znak bolesti, a hormonski status je u granicama referentnih vrijednosti. U drugoj fazi počinje stvaranje antitijela, ali hormoni štitne žlijezde još uvijek su u graničnim vrijednostima.

U trećem stadiju štitna žlijezda polako gubi sposobnost sinteze hormona, postoji određeni stepen porasta TSH hormona, dok su T3 i T4 u okviru referentnih vrijednosti.

U četvrtom stadiju laboratorijski testovi pokazuju značajan pad proizvodnje hormona T3 i T4. Tada se Hašimoto najčešće i dijagnosticira i počinje sa liječenjem.

U petom stadiju javljaju se i druge autoimune bolesti kao što su reumatoidni artritis, celijakija, lupus, multipla skleroza...

 Dobroćudno - više od 90 procenata čvorića

Pojava čvorića na štitnoj žlijezdi su najveći problem i često razlog za veliki strah. Da bi se dobila prava slika čvora potrebno je uraditi ultrazvučni pregled.

Da li je čvor dobroćudan ili zloćudan ne zavisi od njegove veličine, već od strukture. Ako se posumnja na malignitet, tankom iglom uzima se uzorak tkiva za analizu i ukoliko se utvrdi da postoji odstupanje od uobičajenog izgleda ćelije, onda se uklanja cijela žlijezda.

U suprotnom dovoljno je redovno kontrolirati i pratiti stanje. Na sreću, više od 90 posto čvorova su dobroćudne prirode.