Dušan Basta (64) je jedan od tih prepoznatljivih umjetnika koji svojom nenametljivom pojavom, nekim iskonskim mirom koji nosi u sebi, često izazove pažnju slučajnih prolaznika svojim slikama.

Dušan je član Udruženja likovnih umjentika „Sveti Luka“, a slikarstvom se intenzivno bavi  već tridesetak godina. Kaže da su mnogi iznenađeni njegovim slikama, znajući da je po zanimanju monter baznih stanica za mobilnu telefoniju i da je veći dio radnog vijeka proveo u zraku.

Basta je naslikao više od  300 slika, a mnoge su završile u Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, SAD-u. Najčešće slika seoske motive, pejzaže i portrete, uglavnom po narudžbi. Vole ljudi da “nahrane” dušu idiličnim motivima sa sela, motivima stada, starih kuća i zavičajnih šljivika.

Dušan kaže da narod sve manje kupuje slike, te da je i to potvrda velike ekonomske krize u kojoj danas živimo.

„Dijaspora došla i otišla. Avgust mi je bio izuzetno loš. Nešto prodam po narudžbi, ali znam i po dvadesetak puta izaći na trg sa slikama, a da niko ništa ne kupi. Platim dnevnu placarinu 2,5 KM za jedan kvadrat, popijem kafu, tako da sam uglavnom na gubitku. Ipak, slikam za repromaterijal i za svoju dušu“, kaže Dušan Basta.

Samo par koraka dalje ulični svirač Risto Brkić iz Šapca razvlači svoju harmoniku. Ovog ljeta dobio je i pojačanje, tako da je uz njega i supruga Angelina.

Često pjevaju zajedno, jer, kako kažu, dobar glas daleko se čuje.

„Već četrdeset godina smo zajedno, i u dobru i u zlu.  Pjevamo ono što narod traži. Uglavnom, sevdah. Ovog ljeta često su nam tražili da im zapjevamo: „Čudna jada od Mostara grada“. Traže i popularnu narodnu pjesmu: „ Višegrade, grade, gdje je moja draga“. Pjesma razgaljuje dušu i uveseljava narod. Zašto onda da im i mi u tome ne pomognemo“, kaže Risto Brkić.