Razgovarala je s otorinolaringolozima i neurolozima, iskušavala mnoge nazalne sprejeve i dio je grupe pacijenata koje eksperimentalno liječe ribljim uljem.

 

Da bi stimulisala svoje osjećaje stavlja goleme količine začina u gotovu svu hranu koju priprema, pije čaj s aromatičnim biljkama i redovno ‘njuši’ ogrlicu natopljenu esencijalnim uljima, no zasad je sve to uzalud.

 

Medina, savjetnica za profesionalnu orijentaciju u njujorškoj školi, kaže da je izgubila mnoge svakodnevne užitke, uključujući jedenje i kuvanje. Dodaje da mjesecima svakoga dana plače.

 

Ona je jedna od nemalog broja ljudi s dugotrajnom anosmijom, poremećajem koji je podcijenjena posledica pandemije.

 

Većina onih koji su u pandemiji izgubili osjećaj ukusa i mirisa oporave se “u tri do četiri sedmice”, kaže Valentina Parma, psihologinja sa Univerziteta Temple u Philadelphiji.

No njih 10 do 15 posto tu posledicu vuče mjesecima, dodala je Parma, naučnica na čelu grupe stručnjaka koja proučava taj problem.

 

Gubitak osjećaja u pandemiji pogodio je oko deset miliona ljudi u svijetu. Ukus i miris često se smatraju manje važnim od vida i sluha i njihov se gubitak doživljava manje ozbiljnim od drugih posledica dugog covida.

 

Parma se s time ne slaže jer gubitak ukusa i mirisa mogu odvesti u tjeskobu pa čak i depresiju.

 

Poput ostalih “anosmičara” Medina je utjehu i solidarnost pronašla u grupi za potporu koju je organizovala bolnica u blizini njenog doma.

 

Takvih je grupa na društvenim mrežama puno. Jedna od njih je britanska grupa AbScent koja je osnovana prije pandemije, ali je za njezina trajanja broj članova s 1500 skočio na više od 45.000, rekla je osnivačica Chrissi Kelly, koja je i sama izgubila osjećaj mirisa nakon teže upale sinusa 2012. godine.

 

Najčešće pitanje koje postavljaju korisnici isto je ono koje progoni Medinu: “Hoće li se osjećaj ikada vratiti?” Parma kaže da je to teško predvidjeti.

 

Jedan od dobrih indikatora da su anosmičari na dobrome putu oporavka je razvoj parosmije – iskrivljenog osjećaja mirisa. Na primjer, kad vam kafa miriše kao smeće. To je znak da se receptori mirisa počinju oporavljati.

 

Lijeka za anosmiju nema, a jedina je terapijska preporuka da se četiri različita mirisa njuše dvaput dnevno. To daje rezultate u 30 posto slučajeva, kaže Parma, ali tek nakon tri do šest mjeseci redovne prakse.

 

Suočeni s neizvjesnošću, mnogi pacijenti uzdaju se u poruke o oporavku ostalih osoba koje se redovno javljaju na društvenim mrežama.

 

“Prošlo je tačno godinu otkako sam izgubila miris i ukus i sad sam prilično dobro”, napisala je na stranici AbScenta Dominika Uhrakova, koja živi u engleskom Southamptonu.

 

“Držite se, ne gubite nadu i želim vam svako dobro”, dodala je 26-godišnjakinja.