Grenlandske ajkule rastu čitavog života, ali izuzetno sporo, oko jedan centimetar godišnje. Kada su uhvatili ženku dugačku malo manje od šest metara, bilo im je jasno da su uhvatili svjedoka nekih davnih vremena, piše časopis Sajens (Science).

Tim je pomoću metoda radioaktivnog ugljenika analizirao očna sočiva 28 grenalndskih ajkula. Najstarija je najvjerovatnije bila stara oko 392 godine. Sve ajkule su posle hvatanja, mjerenja i analiziranja puštene na slobodu.

Metoda radioaktivnog ugljenika ima preciznost od oko 95 odsto, što znači da bi ajkulina prava starost mogla da se kreće u rasponu od 272 do čak 512 godina.

Ukoliko je zaista stara više od pola milenijuma, to bi značilo da je bila živa u vrijeme kada je Galileo Galilej mapirao Sunčev sistem, holandski doseljenici još nisu osnovali Njujork, a sultan Sulejman Veličanstveni osvojio je Beograd.

Prosječno doba seksualne zrelosti grenlandskih ajkula je 156 godina, ali može da počne i sa 134 godine, utvrdili su naučnici.

Malo se zna o ovoj vrsti. Naučnici su ih primjetili na dubinama većim od dva kilometra. Žive u hladnim vodama Atlantika i Sjevernog ledenog okeana, od istočnih obala Kanade do zapadne Rusije.

Međutim, 2013. godine istraživačka podmornica spazila je četiri metra dugačku grenlandsku ajkulu u Meksičkom zalivu.

Imaju karakterističnu kratku i oblu njušku, male oči i grubu, sluzavu tamno sivu kožu.

Najčešće se hrane drugim manjima ribama, ali se ne libe da se posluže lešinama bijelih medvjeda ili kitova.