Tim povodom smo razgovarali sa autorom o knjizi, ugljevičkom životnom periodu i njegovom stvaralaštvu.

InfoBijeljina: Kada biste morali da opišete glavno osjećanje povodom izlaska Vaše prve knjige jednom riječju, ona bi bila?

Dali ste mi težak zadatak jer je teško jednom riječju opisati  to osjećanje, pogotovo zato što izlazak prve knjige nije u vezi sa jednim kraćim periodom nego se taj izlazak u vidu očekivanja, nadanja odužio na dvije godine, koliko je rukopis stajao neobjavljen. Kada se to desilo došlo je do novih odlaganja zbog aktuelne situacije i ako bih morao da se ograničim na jedan trenutak, to bi bio onaj kada sam ugledao korice novoizašle knjige. Može se vrlo jednostavno reći da sam tada bio srećan i da me je ta sreća držala tog dana, a onda se sve vratilo u normalu.

InfoBijeljina: U kom periodu su nastajale priče u zbirci? Šta ih povezuje osim mjesta radnje?

Njihova tematika se odnosi na period od 2014. i 2015. godine. To je školska godina kada sam kao profesor radio u Ugljeviku i u tom su periodu  priče nastajale kao ideje, međutim, ja ih tamo nisam pisao, nego sam ih pisao  2015, 2016 i 2017. godine kada sam se vratio kući i kada su te priče dobijale svoj krajnji, završni oblik. Što se tiče veze među pričama, osim mjesta radnje povezuju ih i likovi. Meni je bio cilj da to bude zbirka priča sa nekom unutrašnjom vezom i logikom i da priče budu povezane, tako da se sve to može čitati, neki su i pročitali, kao roman vrlo labave strukture. To su u suštini priče, ali povezuje ih određeni broj likova koji se ponavljaju, štimung, mjesto radnje, ali ne i vrijeme, jer je obuhvaćeno više razdoblja. Ja bih rekao da je ta atmosfera ono ključno.

InfoBijeljina: Da li je u planu promocija knjige u Ugljeviku?

Da, promocija je u planu i to na inicijativu mojih prijatelja iz Ugljevika koji su izrazili želju da to organizuju, međutim dosta se to odužilo, najviše zbog ove situacije sa virusom, ali i nekih drugih činilaca, ja se nadam da ćemo na jesen uspjeti to da organizujemo.

InfoBijeljina: Kakav Vam je bio prvi utisak po dolasku u Ugljevik? Kakav je taj utisak danas?

Iako na prvi pogled jednostavno pitanje, za mene baš i nije. Sjećam se nekih prvih impresija koje, moram iskreno reći, nisu bile baš povoljne, jer sam u Ugljeviku prepoznao nekakvo pusto mjesto koje za mene kao apsolutnog stranca koji tu prvi put dolazi ne može donijeti neko blagostanje ni nekakvo osjećanje smirenosti. Taj prvi utisak me nije prevario, tako je zaista i bilo u nekom prvom periodu. Međutim kasnije kada sam počeo da upoznajem ljude i kada su počeli da me prihvataju, polako je Ugljevik za mene postao mnogo ljepše mjesto iz kojega mi je na kraju bilo žao otići, a ako bismo htjeli sve to da poetizujemo i da dovedemo u nekakvu književnu paralelu, možemo se sjetiti jedne pripovijetke, a ona se zove „Zapisnici umobolnog” i glavna tema jeste u stvari nešto što je Tolstoj nazvao arzamaskim užasima (kasnije je i Ivana Dimić napisala roman pod tim naslovom) i upravo se u toj pripovijeci na jedan čudesan način pokazuje to prvo osjećanje koje sam imao pri dolasku u Ugljevik dok ga još nisam ni ugledao. 

InfoBijeljina: Kako objašnjavate potrebu za pisanjem koja Vas je tada navela na stvaranje? Osjećanje usamljenosti, nostalgija ili nešto drugo?

Ja sam uvijek imao neku vrstu zainteresovanosti za mišljenje pisaca o stvaranju pa sam tako i čitao i gledao intervjue i ovo je dosta često pitanje za pisce koji to zaista jesu u najvećoj mjeri. Rijetko kad je neko od njih dao konkretan i dobar odgovor, nekakav sveprožimajući odgovor koji zaista govori o čemu se tu radi. Moja potreba za pisanjem bila je prisutna i mnogo prije nego što sam došao u Ugljevik i neke teme koje su se već tada otvarale, ja sam samo prepoznavao i na neki način bilježio ili pamtio u nadi da će se one u nekom trenutku ovaplotiti u priče i na kraju se tako i desilo. Tada nisam mogao da realizujem tu potrebu dok sam bio tamo, to se sve kasnije dešavalo. Ključne tačke su bile upravo ta usamljenost, izdvojenost, melanholija i slično. To su na kraju krajeva i glavne odlike atmosfere u zbirci.

InfoBijeljina: Da li Vas je i na koji način ovo iskustvo promijenilo?

Pa ja ne primjećujem, nisam nešto naročito primijetio da je došlo do promjene u meni, međutim moji prijatelji su rekli da sam se ja u nekoliko i promijenio kada sam se vratio iz Ugljevika i da je u tom periodu nestala nekakva mladalačka potreba za iluzijom, iako ovo možda patetično zvuči. Može se reći da objektivan posmatrač uviđa da sam se promijenio, ali ja sam tu vrstu promjene ne percipiram tako.

InfoBijeljina: Koji su budući književni poduhvati i kad ih možemo očekivati?

Već neko vrijeme traje stvaranje nove zbirke. Za sada ima šest ili sedam priča koje će u nekom doglednom periodu, ja se nadam, ugledati svjetlo dana. Ako objavljena zbirka priča pripada ugljevičkom periodu, onda se ove koje očekujem da ću završiti tiču nekakvog gradskog miljea. Prvenstveno je to ovaj sarajevski kraj  u kojem i živim, mada ja ni njih, kao ni ove ugljevičke ne bih okarakterisao kao nekakve priče koje imaju toliko sadejstvo sa mjestom u kojem su nastale, ali eto na neki način tako ih možemo razlikovati. Kad pogledate, iz zbirke „Dok se sve ne zbude” nigdje se Ugljevik kao takav ne pojavljuje. Nije u stvari toliko mjesto ni bitno ni naznačeno, bitno je da na neki način odiše, da se naslućuje, ali sama pozicija književne radnje nije toliko bitna, ali eto nekako se potrefilo da ih tako možemo razlikovati.

InfoBijeljina: Šta nadahnjuje nove priče?

Nadahnuće, ako taj varljivi pojam želimo nekako konkretizovati, stupa na snagu onda kada nešto prepoznam kao temu. To može biti jedna rečenica, jedna riječ. neki događaj za koji čujem, onda se oko te teme razvija ostatak priče - tako da je nadahnuće u vezi sa temom, ali u jednom trenutku tokom pisanja mora biti još jedan neobjašnjiv trenutak kada nešto jednostavno sine piscu i on na osnovu te ideje koja je iznenada došla završava ili preokreće radnju. 

InfoBijeljina: Da li će Ugljevik ponovo izroniti iz sjećanja na stranicama neke nove priče?

Ja to sad ne mogu sa sigurnošću da tvrdim. Meni se čini da sam ja ovom zbirkom taj period na neki način zaokružio. Sumnjam da ću svoje teme opet staviti u taj prostor, tj. da će biti tako obojene priče, ali nije isključeno.

D. P.