Na obilježavanju Dana sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva u dvorištu Osnovne škole “Sveti Sava” u Istočnom Novom Sarajevu, gdje je položeno cvijeće na spomen-obilježju ubijenoj djeci, služen parastos i održan istorijski čas, premijer Srpske je poručio da Republika Srpska, srpski narod i naša djeca nikada ne smiju i neće dozvoliti da taj zločin bude zaboravljen.

- Odgovorni moraju izaći pred lice pravde i odgovarati za počinjene zločine. Za više od 450 djece koja su ubijena širom Srpske nema odgovornih, a istovremeno su Srbi optuženi za zločine. Da ima odgovornosti, na drugoj strani sami bi predali te zločince i time bar malo oprali svoju savjest, ukoliko je imaju - naglasio je Višković.

On je istakao da su Srbi za pomirenje i toleranciju, ali da počinioci ovakvih zločina moraju da odgovaraju.

- Srbi nikada nikoga nisu ugrožavali i nećemo to činiti ni u budućnosti, ali ne možemo dozvoliti da se ovakve stvari dešavaju prema našoj djeci i da niko za to ne odgovara - naglasio je Višković.

Među ubijenom djecom Srpskog Sarajeva bile su i djevojčice Milica Lalović i Nataša Učur, simboli stradanja srpske djece na području Srpskog Sarajeva. Bezdušne ubice su 11. marta 1995. godine pucale sa zgrade “Lorisa” na desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu, koje su se igrale lastiša ispred zgrade. Za taj zločin, kao i u mnogim drugim slučajevima ubistava srpske djece, niko nikada nije odgovarao.

Sarajka Fatima Bajramović svjedočila je da je to učinio Sejo Piskić, pripadnik 101. brigade Armije RBiH, koji je rođen 1956. godine u Gračanici. Svjedoci su ispričali da se Piskić javno hvalio da je iz snajpera ubio djevojčice i još 20 Srba u naselju Grbavica. On nikada nije procesuiran, ovaj slučaj ne postoji u pravosudnim institucijama, a danas nema informacija ni gdje se Piskić nalazi.

Upućeni u funkcionisanje tadašnje Armije RBiH tvrde da je Piskić bio samo dio lanca komande i da je iz snajpera, kao i ostali snajperisti iz dijela grada pod muslimanskom kontrolom, na srpska područja pucao po zadatku svog komandanta, što znači da bi za ovaj zločin morali da odgovaraju rukovodioci 101. brigade ili oni koji su im u sistemu komandovanja bili nadređeni.

Pored premijera Srpske, vijence za pobijenu djecu položili su potpredsjednica Narodne skupštine RS Sonja Karadžić-Jovičević, šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Staša Košarac, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Nenad Vuković, načelnik Istočnog Novog Sarajeva Ljubiša Ćosić, direktorica OŠ “Sveti Sava” Danijela Mrda i članovi porodica poginule djece.

Nema istrage

Iz Agencije za istrage i zaštitu BiH saopštili su da nikada nisu istraživali ubistvo djevojčica Nataše Učur i Milice Lalović, niti raspolažu drugim korisnim informacijama u vezi sa tim događajem.

Iz Udruženja porodica poginulih boraca i nestalih civila sarajevsko-romanijske regije ističu da ne iznenađuje to što ni ovaj slučaj nije sudski procesuiran jer je to postala praksa pravosudnih institucija BiH kada je riječ o srpskim žrtvama.

Pucnji u primirje

Neposredni svjedok stradanja djevojčica, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske Predrag Čarkić, ispričao je detalje ovog mučkog i svirepog ubistva djevojčica.

- Nas šest vojnika sjedilo je za stolom. Pili smo kafu, jeli, šalili se. Bilo je lijepo vrijeme, uobičajen dan. Primirje. Mir i tišina, više naroda na ulicama. Koliko se sjećam, tog je dana u Sarajevo došao predsjednik Francuske Fransoa Miteran - ispričao je Čarkić.

Sjeća se da su se djevojčice igrale lastiša najdalje pola metra od njih, dok su u neposrednoj blizini dječaci igrali fudbal.

- Mogli smo ih, maltene, rukom dohvatiti. Najednom su se začula dva uzastopna pucnja, pade prvo jedna, pa druga. Skočili smo, pokupili ih i sklonili u zaklon. Kažu da je bio jedan snajperista. Ma, nemoguće da je jedan jer ubijene su u igri, u pokretu - navodi Čarkić.

On je siguran da je pucano sa područja zgrade “Lorisa” i nekadašnjeg Trga Pere Kosorića, a sadašnjeg Trga heroja.

Čarkić ukazuje na činjenicu da ubice nisu pucale u njih - vojnike koji su bili u uniformi i vidljivi isto kao što su bile vidljive i djevojčice nego u djecu kako bi njihov zločin bio još strašniji. Prema njegovim riječima, tako ne radi ni životinja kad ubija.

- Nismo odgovorili jer smo strogo poštovali primirje. Htjela je naša vojska da izađe na liniju i puca, ali pošto je bilo primirje, naredba je bila da se ne smije pucati - objasnio je Čarkić.

On je naveo da roditelji jedne od ubijenih djevojčica godinama nisu imali djece i da je, nakon što su dobili potomka, “neki idiot sve to uništio”.

On naglašava da Milica i Nataša nisu jedine dječje žrtve bezumnih ubica, a kao primjer navodi slučaj ubistva dječaka Srđana, čiji je otac bio kurir u opštini Srpsko Novo Sarajevo.